Alkari u Splitu, ali ne po prvi put

Povodom sutrašnjeg mimohoda alkara u Splitu, prigodan tekst na svom blogu (https://zizic.wordpress.com) objavio je Jakov Žižić. Tekst prenosimo u cijelosti.

Split, najveći i najvažniji dalmatinski grad, pomalo je ostao u sjeni svih drugih gradova koji su kroz povijest ugostili vitešku igru Alku i njezine sudionike. Zagreb je nebrojeno puta bio domaćin brojnih izaslanstava Alkarskog društva u prigodama različitih političkih, društvenih i kulturnih događaja. A 1946. u hrvatskoj prijestolnici je povodom 3. kongresa USAOJ-a održana i sama Alka.

Beč je ugostio izaslanstvo Alkarskog društva na proslavi velikog jubileja cara i kralja Franje Josipa 1908., a Beograd je bio domaćin Alke održane 1922. prigodom ženidbe kralja Aleksandra i rumunjske princeze Marije. Odlazila su izaslanstva Alkarskog društva u posjete Budimpešti, Munchenu, a nedavno smo svjedočili i njihovom zapaženom posjetu središtu Europske unije, Bruxellesu.

U godinu u kojoj se slavi 300. obljetnica obrane Sinja od Osmanlija 1715. iz čega je i izrasla viteška igra Alka, čelnici Alkarskog društva su u suradnji sa splitskom vlasti odlučili održati mimohod sudionika Alke i u Splitu. Ovaj veliki događaj je najavljen za ponedjeljak 6. srpnja, pri čemu se od vodećih ljudi Splita i Alkarskog društva moglo čuti kako je to nakon nedavnih mimohoda Alke u Zagrebu i Bruxellesu „svojevrsni povratak kući“, te da će se „prvi put u povijesti Sinjske alke u Splitu održati mimohod alkara“. Ovim posljednjim se pokazalo da je povijesna epizoda s Alkom u Splitu pala ne samo u sjenu, već čak i u zaborav.

Alka se tijekom svoje povijesti u Splitu održala sigurno jednom, a možda i dva puta, i to u prvoj polovini 19. stoljeća. Kronika splitske gimnazije od ljeta Gospodnjeg 1817./18. do godine 1866./67. bilježi da se 1. ožujka 1832. u Splitu održala „lijepa i plemenita igra Alka“. Povod održavanja Sinjske alke u Splitu bila je proslava 40. obljetnice stupanja na prijestolje tadašnjeg cara Franje I. koji je za cara okrunjen 1. ožujka 1792. Isti izvor još donosi da je slavodobitnik Alke bio Grgur Lovrić.

Povjesničarka Danica Božić–Bužančić u svojim djelima o društvenom životu Splita u 19. stoljeću, među ostalim piše i o trčanju Sinjske alke u ovom gradu. U svom članku iz 1979. piše kako se Sinjska alka održala u Splitu na carev rođendan 1832., pri čemu kao izvor navodi dokument iz arhivske zbirke prof. Stjepana Alfirevića u Sinju. U spomenutom članku se još donosi da su sinjski alkari svečano prošli obalom prije nego što su započeli trčanje Alke, te da je slavodobitnik bio alajčauš Ivan Lovrić. U knjizi iz 1982. ista autorica donosi podatak da se Alka održala u Splitu 11. ožujka 1832. i pritom donosi imena svih alkara koju su bio sudionici ove Alke. Prema Božić-Bužančić ova se Alka održala u Splitu u prigodi proslave careva rođendana.

Šime Jurić pak u svojoj cijenjenoj studiji o Alki iz 1988. piše kako se Alka trčala u Splitu 1. ožujka 1832. te da je slavodobitnik bio Grgur Lovrić pok. Matije. Kao izvor za ovaj podatak Juriću je poslužila Knjiga alkara i arhivskih zapisnika iz Arhive VAD-a.

Čitatelja svakako ne treba zbuniti ova konfuzija sa datumom i razlozima održavanja Alke u Splitu 1832. (kao i s njezinim slavodobitnikom). O trčanju Alke u Splitu postoje različiti izvori i svi oni nisu bili dostupni istraživačima, pa su ovi najčešće donosili djelomičnu sliku o ovom događaju. Alka se sigurno trčala u Splitu 1832. i to najvjerojatnije 1. ožujka u prigodi 40. obljetnice vladanja cara Franje I. Teško da se Alka mogla trčati u Splitu na carev rođendan jer se tada trčala redovita Alka u Sinju, a sam rođendan cara Franje I. nije bio 11. ožujka već 12. veljače. Očito je stoga da je došlo do neke nenamjerne pogreške bilo u izvoru na koji se Božić-Bužančić referirala, ili u njegovom isčitavanju. Izvor na koji se pozvala ova ugledna povjesničarka je pouzdan i valjan jer se u njemu kao sudionici splitske Alke 1832. spominju alkari koji su stvarno u to vrijeme trčali Alku.

Trčanje Alke u Splitu spominje i fra Šimun Milinović u svom članku iz 1863. Pišući o Alki on tako donosi i podatak da se ova viteška igra dva puta trčala u Splitu, prvi put za izbavljenje iz tamnice jednog Sinjanina, a drugi put u čast dalmatinskog upravitelja Lilienberga, pri čemu Milinović ne spominje godine trčanja. Spomenuti grof Vjenceslav Vetter von Lilienberg bio je austrijski namjesnik u Dalmaciji od 1831. do 1841., što znači u vrijeme trčanja Alke u Splitu 1832. i lako je moguće da je Milinović upravo trčanje ove Alke „pripisao“ Lilienbergu, tadašnjem prvom čovjeku austrijskog carstva u Dalmaciji. O Alki u održanoj u Splitu zbog izbavljenja iz tamnice nekog Sinjanina zasad nema više podataka, što ne znači da se nije održala.

 Grof Vjenceslav Vetter von Lilienberg, austrijski namjesnik u Dalmaciji za čijeg se mandata u Splitu 1832. održala Sinjska alka.

Iz svega napisanog jasno je da Sinjska alka i Split imaju svoju dugu povijest. Po svemu sudeći Split je grad koji je prvi ugostio sinjske alkare, daleko prije Beča, Beograda, Zagreba ili Bruxellesa. Skoro predstavljanje Alke u Splitu bit će stoga prije „svojevrsni povratak kući“ nego „prvi mimohod Alke u Splitu“.

Jakov Žižić