mel

Ante Čarić: ‘Malo drugačiji pogled na Gospu Sinjsku’

Autor/ica
Objavljeno: 3 lipnja, 2014
gospa_sinjska_petar_malbasa

Foto: Petar Malbaša

KOMENTAR ANTE ČARIĆA

Ono o čemu namjeravam pisati malo je problematično jer se osjećam kao jedan nasuprot mnogima. Ipak, nekakav nutarnji nagon govori mi da ovo treba reći jer svaka stvar zaslužuje i drugo mišljenje. Tamo gdje je dijaloga, tamo treba biti dopušteno reći i nešto što nekima neće biti ni jasno, a nekima ni po volji.  

Sjećam se, za vrijeme studija, predavanja o srednjovjekovnoj univerzi tj, srednjovjekovnim fakultetima. Iako iz mnogih, bilo opravdanih bilo neopravdanih razloga, većina srednji vijek promatra u negativnom kontekstu, srednji vijek ima i svojih pozitivnih momenata. Jedan od njih je zasigurno i univerza. U srednjem vijeku rasprava o pojedinoj tezi i problemu odvijala  se na način da su s jedne strane argumente donosili oni koji su neku tezu potvrđivali dok su s druge strane bili oponenti – oni koji su donosili razne argumente da bi tu istu tezu opovrgli. Ovo su radili ondašnji znanstvenici koji su bili i s jedne i s druge strane. Čak se primjerice oponenti nisu morali ni slagati s tim što su oni sami tvrdili ali bili su dužni donositi najbolje argumente da „sruše“ tezu koju su zastupali afirmativci. Nešto slično danas imamo na sudovima.

Gospa Sinjska svima nam je poznata i svi mi kao da sve znamo o tom pitanju. Ona je čudesno obranila Sinj od Turaka i njihove najezde. Ona je pomogla braniteljima u obrani onoga što je njihovo – obitelj, narod i zemlja. Činjenica je nadalje da su sami branitelji okrunili Gospu u znak zahvale i da se ovaj događaj povezan s Alkom slavi od tih dana do dana današnjega. Poprilično duga tradicija koju većina ovdje u Sinju poštuje i slavi.

Ipak u svoj toj jasnoći našeg stava prema ovom događaju moglo bi se postaviti bezbroj pitanja. Teologija je znanost i ona mora postavljati pitanja!

Primjerice, koja je razlika o pitanju Gospe Sinjske kod običnog vjernika i kod teologa?  Nadalje, kakva je ukorjenjenost vjerovanja u puku u ovom pitanju, kakav je njihov doživljaj vjere i koliko se on razlikuje ili slaže s jasnim teološkim stavovima o čudima (teološki pojam čuda i pučki pojam čuda), o Gospi, o odnosu prema drugim religijama (Islam) itd? Konkretnije, što za vjernika Cetinske krajine znači da je Gospa pomogla kod obrane grada? Znači li to da je „bacila bolest među Turke“ tako da ih Sinjani što više ubiju kako se naširoko vjeruje u Cetinskoj krajini? Kako ovaj događaj „božanskog uplitanja u ratni ishod(!)“ utječe na međureligijski dijalog katolika prema islamu? Nadalje, što znači, primjerice, rečenica „obranila svoj Sinj i Cetinsku krajinu“, kakva je vjerodostojnost izvora kojima se koristimo u prikazivanju povijesti Gospe Sinjske, kakav je, rekli bi bibličari „sitz im leben“ („životni smještaj“) ovih dokumenta, itd? Konkretno, dokumenti koji pišu o ovom događaju „srednjovjekovnog su tipa“ i posljedica su srednjovjekovne misli, tj. združenosti svjetovnog i religioznog u životu čovjeka. A obično je puk u svakom svjetovnom događaju koji je u nečemu poseban (konkretno, mala vojska je pobjedila puno veću vojsku), tražio  nekakvu božju intervenciju. To je tada bilo legitimno, dopušteno, čak i preporučljivo.

U teološkom smislu, da li je moguće zamisliti Blaženu Djevicu Mariju, a time i Boga, kako pomaže kod ubojstava Turaka ma na koji to način bilo? Je li to  općenito teološki moguća tvrdnja? S druge strane, teologija mora u ovim pitanjima pozvati u pomoć i druge discipline, konkretno povijest da joj pomogne oko primjerice broja Turaka pod zidinama, oko autentičnosti dokumenata koji pišu o ovom problemu, itd. Istina, pitanje povijesnih dokumenata i jest koliko toliko istraženo, iako smatram nedovoljno, i njima se bave povijesničari.  Ali drugo pitanje  – pitanje Gospine uloge u obrani grada, ostalo je vrlo malo istraženo i čini mi se kako se samo „prepisuje“ iz genaricija u generacije. 

Ova sva silna pitanja mogla bi se podijeliti na dva dijela: povijesna i teološko – duhovna, a napominjem ih kao pitanja koja bi mogla razbuditi našu maštu i potkopati našu vlastitu sigurnost u Gospu Sinjsku i njezinu pomoć u obrani grada.   

I tako dolazimo do temeljnog problema! O problemu Gospe Sinjske, tj. nekakvo drugačije mišljenje – bilo teološko, bilo povijesno, bilo mitološko… mi nemamo nikakvih pravih promišljanja i istraživanja teologa, franjevaca i stručnjaka iz neke druge znanosti.  Ono što imamo jesu nekakvi mali osvrti kritičkog stava o ovom problemu a potječu iz vremena komunizma, osvrti na razini osobnih iskustava i istraživanja na razini etnologije. Interesantno je da iz franjevačkih zidina nemamo nikakvu studiju, knjigu, elaborat ili nešto što bi ukazivalo na drugačiji stav o ovom pitanju, napose u teološkom smislu ili u smislu sociologije ili psihologije religije, za što su stručnjaci i što im je posao. Zato smatram da je pitanje Gospe Sinjske u puno stvari pitanje mitologije.  Mitologije u smislu neistraženosti na znanstvenim razinama.

Uzmimo još jedan primjer. Bi li se Sinju na satu vjeronauka moglo reći da Gospa nije učinila čudo 1715. godine i ne snositi posljedice od župnika i vjernika? A ovdje nije riječ o službenom nauku Crkve. Službena Crkva nije priznala da se pod zidinama Sinja dogodilo ikakvo čudo!   

Nadalje u teologiji postoji još jedan izraz tako bremenit i tako diskutabilan. To je pojam o tzv. pobožnim lažima. Problem se svodi na temeljno pitanje: da li je opravdano i dozvoljeno lagati na nekoj pobožnoj razini ako to donosi dobrobit u smislu obraćenja odnosno spasenja. Gospi Sinjskoj pristiže na stotine tisuća hodočasnika koji se ispovijedaju, pričešćuju – jednom riječju žele sebi i drugima bolji život. Istraživanjima i kritičnijom mišlju prema Gospi Sinjskoj ovim ljudima ljuljaju se temelji vjere.

Naravno, ne želim reći da je u slučaju Gospe Sinjske riječ o „pobožnim lažima“ ali sankcioniranje i guranje u stranu onih koji misle drugačije, a najviše ono „ne željeti“ na pravi način istražiti problem Gospe Sinjske od strane mjerodavnih, daje nam za pravo sumnjati da se o takvoj vrsti laži doista i radi. Drugim riječima, nešto što nema drugačijeg mišljenja i time nije dovoljno istraženo, koristi se kod hodočasnika u svrhu spasenja.

Argument masovnosti i argument ogromnosti obraćenja nije u teološkom smislu dovoljan argument.  Sjetimo se primjerice križarskih vojni. I tada su kod običnih ljudi prevladavali religiozni motivi. Čak su i neki ugledni teolozi i pape opravdavali ove pohode. A svi  danas znamo posljedice vojni i da ih Crkva smatra negativnim događajima u svojoj povijesti. Iako je u pitanju Gospe Sinjske riječ o  drugačijem problemu, primjer masovnih religioznih „usmjerenja“ može nam pomoći kako uvijek treba istraživati, pa makar nam rezultati i ne bili po volji.

I naposlijetku približava nam se 300 godina od obrane grada.  Naravno, proslavit ćemo ga svi i to dostojanstveno. Volio bih da događaj Gospe Sinjske bude još više istražen u svakom pogledu, a napose, kako sam ja po struci teolog, u teološkom. Time ćemo više znati što slavimo, a imat ćemo ispravniji odnos prema nama samima, prema drugima, prema Crkvi i prema samoj Gospi Sinjskoj.

Ante Čarić, mr. teol.

ferata@ferata.hr
0997370409