Sajam pršuta mel

Ante Romac i Kristijan Karlušić: Od Slovenije do Albanije trasom Via Dinarica

Autor/ica
Objavljeno: 23 svibnja, 2018

 

IMG-20180519-WA0009

Ante Romac, 30-ogodišnji Sinjanin, dugogodišnji planinar, avanturist, planinarski vodič, tajnik Planinarskog saveza Županije splitsko-dalmatinske i predsjednik Planinarskog društva Koćari iz Sinja u subotu, 5. svibnja krenio je iz Postojne (Slovenija) na 1.300 kilometara dug put bijelom trasom Via Dinarice.

Via Dinarica je planinarska staza koja se proteže od Slovenije do Albanije, a sastoji se od tri trase – plave, zelene i bijele. Bijela je ona najteža. Duga je 1.300 kilometara, a ukupan uspon iznosi preko 50.000 metara, što je otprilike kao šest puta do vrha Mount Everesta. Prateći smjer pružanja Dinarida, Via Dinarica povezuje najatraktivnije hrvatske planine, vrhove i vidikovce, koristeći infrastrukturu najpopularnijih hrvatskih planinarskih obilaznica (Goranski planinarski put, Kapelski planinarski put, Velebitski planinarski put). Najvišu točku dostiže na planini Dinari, najvišem vrhu Hrvatske, Sinjal. Ante se nada prijeći stazu za 60 do 80 dana, što znači da dnevno treba prelaziti 20-ak kilometara, a spava gdje stigne.

Na ovaj pothvat se odlučio jer je cijeli život po planinama, a sada želi napraviti nešto malo ‘ludo’ i ‘nespecifično’. Veliki dio ove trase Ante je već ranije prošao, ali nikada u komadu. Zanimljivo je do sada nitko od Hrvata nije prošao cijelu trasu, a tek nekoliko ljudi prešlo ju je u komadu. Ukoliko uspije u svom naumu, Ante će biti prvi Hrvat i jedan od rijetkih planinara u svijetu kojem je to pošlo za rukom.

Iako je u početku planirao prelaziti stazu sam, malo prije početka avanture javio mu se Kristijan Karlušić, 29-godišnji aktivni član Planinarskog društva Glas Istre i Planinarskog društva Elektroistra, te član udruge koja se bavi promocijom planinarskog turizma ‘Via Dinarica’, a na putu su sreli i Slovenku Hanu Geder koja sa svojim psom prolazi stazu Via Adriatica te trenutno zajedno prelaze Velebit.

U nekoliko nastavaka na Ferata će objavljivati kratke izvještaje o Antinom pothvatu koje je slao svom kolegi Željku Grašku Zrnčiću, kao i one koje su pisali on i njegov suputnik Kristijan. U nastavku donosimo tri teksta, redoslijedom kojim su se Ante i Kristijan javljali, kao i zanimljivu fotogaleriju nastalu na njegovom putu.

Piše Željko Grašak Zrnčić, 9. svibnja 2018. u 23:11 sati:
Nakon 150 prijeđenih kilometara i 5000 metara uspona, 10 posto staze je iza Ante i Kristijana. Nakon što su na Platku upoznali Sašu iz Delnica i njegovu djevojku Lexie iz Amer’ke koji su krenuli iz Samobora prema Istri, ekipa se pozdravila te je naš dvojac krenuo prema Risnjaku po vrlo sparnom vremenu! Nakon Risnjaka nanizali su oni i Gornje Jelenje, Tuhobić te su nakon toga sišli u Fužine!

Da u planini susrećete samo pozitivne i susretljive ljude dokazao je i ranije. Spomenuti Saša koji je nazvao svoju obitelj u Delnice te našem dvojcu sredio prijevoz iz Fužina do Delnica, gdje su malo zakoćarili, ubili oko te ih sutradan vratili na stazu.

Uslijedio je uspon na Bitoraj koji je, kažu, katastrofalno markiran i s izrazito zaraslom stazom! Iskusno su oni to ‘protrsili’ te su nakon prijeđenih 25 km stigli u Tuk kod Mrkoplja, gdje su idući dan pauzirali! Tu ih je posjetila ekipa iz Pule, pa su malo zagradelali i koćarili.

Nakon pauze, plan je krenuti s Tuka preko Bijelih i Samarskih stijena ka Javornici! Ako sve bude po planu, u subotu su na Zavižanu, gdje će im se na kratko pridružiti ‘Koćarska delegacija’ s prigodnim darovima! Na kraju su dodali kako im je zdravlje, a samim time i raspoloženje, na zavidnoj razini, šta im želimo i u nastavku njihovog puta!! Koćarski pozdrav‍♂️#Via Dinarica

Pišu Ante i Kristijan, 12. svibnja 2018. u 22 sata:
Nakon dana odmora u Tuku kod Mrkoplja nastavili smo preko Matića poljane ka Samarskim i Bijelim stijenama, posjetili smo Ratkovo sklonište (u stijeni) te Vihoraškim putem krenuli ka vrhu Bijelih stijena. To se pokazalo kao jako loša odluka, jer je u međuvremenu počela kiša, koja je otežavala naše kretnje. Na nekim mjestima je bilo i pogibeljno, no prošli smo, na sreću, samo s lakšim ozljedama.

Nakon toga smo se spustili do Hatzovoga skloništa podno Bijelih stijena. Od tamo nastavili ka vrhu Javornica i pl. kući Stalak na cesti Ogulin Novi Vinodolski. Ovaj zadnji dio puta bio je izrazito naporan i tezak, zbog zarasle staze i grmljavinskog nevremena. Ipak, nakon više od 12 sati probijanja stigosmo do pl. kuce Stalak, nakon 32 km pješačenja, ‘izraubani’ montiramo sator i večeramo brzinski. Iduci dan slijedi uspon na Kolovratske stijene preko Dulibe, gdje nam vrijeme opet nije saveznik (vjetar, magla), ali uživamo u prekrasnoj stazi između bukvi i polja Medvjeđeg luka, te prekrasnim Kolovratskim stijenama.

Poslije toga je slijedilo hodanje do Krivog puta, gdje je staza KATASTROFALNA, zarasla i neprohodna. Na Krivi put stižemo oko 15 sati, a oko 19 sati na prijevoj Vratnik iznad Senja, gdje počinje Velebit. Tu smo ustopirali auto do Senja, jer nam je nestalo namirnica i vode, a trebalo je i malo ‘zavidati’ rane pred Velebit.

Noćili smo u Senju, danas nastavljamo prema Zavižanu. Imamo još 24 km, odlično se osjećamo. I danas s nama hoda Hana Geder, koja je sa svojim psićom krenula iz Istre Via Adriatica stazom. Držite nam se #viadinarica

Piše Željko Grašak Zrnčić, 19. svibnja u 18:46 sati:
Nakon male stanke napokon stiže malo sličica i vijesti. Velebit je gotovo u cijelosti pregažen. Ekipa se nakon 15. dana i dalje osjeća vrhunski te danas nastavljaju prema Crnopcu! Vrijeme im nije baš bilo saveznik proteklih dana, ali unatoč tome su već odradili nešto manje od 400 kilometara, što je gotovo trećina puta. Danas im se pridružila nekolicina gostiju iz Dalmacije, a sutra dobar dio Koćara stiže na gradeladu na ‘Stazi Malog princa’!! Pozdrav i samo jako do sljedećeg javljanja‍♂️‍♂️‍♂️‍♂️

 

ferata@ferata.hr
0997370409