Desetogodišnja Lucija ujedinila cetinski kraj

Srca dobrih ljudi iz cetinskog kraja ponovno su postala jedno, a ovoga puta kucaju za djevojčicu Luciju Krstić s Vojnića.  

Prije nekoliko dana društvene mreže preplavila je tužna priča o 10-godišnjoj djevojčici Luciji i njenoj majci koje žive u jako teškim uvjetima, u trošnoj kućici smještenoj u triljskom naselju Vojnić. Okvire cetinskog kraja priča je premašila sinoć, kada je prilog o teškom životu obitelji Krstić emitiran u emisiji Nove-tv ‘Provjereno’. Priča je to koja je dotakla brojne ljude čija su humana srca vratila osmjeh na Lucino lice.

Sve je počelo krajem rujna, u jednoj igraonici u Sinju, gdje se održavala proslava rođendana djevojčice Magdalene. Među brojnom djecom, voditeljica i djelatnici igraonice primijetili su djevojčicu bez čarapica, koja je s posebnim interesom prevrtala svaku igračkicu, željna ljubavi svojih prijateljica. Po završetku rođendana raspitali su se o djevojčici i saznali tužnu sudbinu male Lucije i njene samohrane majke Marije, koje žive u trošnoj kućici bez vode, bez sobnih vrata, bez ormara, pod krovom koji prokišnjava.

Voditeljica igraonice Melita Sablić Romac prepričava nam kako nakon toga niti ona niti njeni djelatnici Anja i Mladen nisu mogli spavati, morali su učiniti sve što mogu kako bi pomogli malenoj Luciji.

‘Dubinu te priče nismo mogli znati dok nije došla mama od slavljenice koja nam je kazala kako Lucija i mama žive u jako teškim uvjetima. Otkrila nam je kako se na inicijativu učitelja Milana Sarića prikupljala pomoć na razini razreda te kako čak nemaju ni vode u kući. Nije mi bilo jasno kako netko danas može živjeti u takvim uvjetima. Kad vidite kako žive naša djeca – iPhone, Airmax, Superstar… a ovo dijete nema ništa, ona čarapice nema. Kad mi je Luca kazala da žele bar slavinu, da mama ne mora ići na bunar po vodu, nisam mogla doći k sebi’, kazuje Melita.

U akciju pomoći uključio se i poznati sinjski facebook bloger Marko Buratović, koji je dirljivom objavom na facebooku potaknuo mnoge ljude da pomognu Luciji i njenoj majci.

‘Postigli smo da ljudi reagiraju, ali moramo im i dati sigurnost da će sve biti transparentno. Formirat ćemo tim u koji ćemo uključiti sve ljude koji mogu dati doprinos. Već smo dogovorili kako će se uključiti gradonačelnik Trilj, svi ljudi iz Happylanda, Lucijin učitelj koji je već dao veliki doprinos, Udruga žena Triljanke, vjerojatno i netko iz građevinarstva… Vjerujem da bi se mogla stvoriti nekakva obiteljska kućica, gdje bi one mogle imati riješen svoj status.’

Lavina dobrote koju su pokrenuli Melita, Anja, Mladen i Marko u samo nekoliko dana u Lucijin dom donijela je hranu, odjeću, igračke i ostale potrepštine koje će im uljepšati život. U akciju se uključilo i Gradsko društvo Crvenog križa Sinj, na čiji se žiro-račun otvoren u Zagrebačkoj banci, br: HR6223600001101555407 mogu uplatiti novčana sredstva, s naznakom ‘Za Luciju Krstić’. Također, svakim radnim danom od 7 do 14 sati u prostorije Crvenog križa mogu se donijeti i paketi pomoći za Luciju.

Pomoć Luciji i njenoj majci obećao je i triljski gradonačelnik Ivan Šipić.

‘Svih ovih godina smo kroz socijalne programe pokušali pomoći i toj i drugim obiteljima. U ovoj situaciji Grad je imao i ima volju poboljšati situaciju. Poznajemo taj slučaj, znamo da na objektu nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, bez čega ne možemo urediti kuću. Sada je najvažnije da ovu obitelj pokušamo zbrinuti na sigurno i toplo bar do proljeća, a do tada učiniti sve da se riješe imovinsko-pravni odnosi na tom objektu ili da se osigura stan ili zemljište za gradnju kuće.’

Nakon razgovora s Melitom i Markom uputili smo se u Vojnić, gdje nas je dočekala Lucijina majka Marija, kojoj je dobrota nepoznatih ljudi vratila barem malo vedrine u pogled i vjere u sretan završetak njihove teške životne priče.

‘Neki su nam pokušali pomoći, ali kako kuća nije cijela naša, neće nitko ulagati u tuđe. Učitelj Milan Sarić pokušao je doći do Lucije, a ona se uvijek sramila kazati kako joj je. I meni je bilo neugodno, ali kad bi došla plačući rekla bih joj da ne plače, da će možda i nama jednog dana pomoći Bog. Učitelj je najviše pomogao Luciji za pričest, donio je spize, tortu, svega… ponosna sam što ima takvog učitelja. Nisam se nadala ovakvoj akciji, da će u tri dana ovoliko auta doći i da će nam ljudi pomagati novčano, u hrani i svemu ostalom. Jako sam sretna što je Lucija sretna. Poručila bih svim dragim ljudima koji nam pomažu, koji uplaćuju novac da nam se riješi smještaj, poručujem da Bog njima i njihovim obiteljima da sve najbolje. Hvala im puno!’

Dok smo razgovarali s njenom majkom, iz škole se upravo vratila Lucija. Iako ju život ni najmanje ne mazi, veselo je utrčala u kuću, moleći mamu da ju pusti prijateljici na rođendan.

‘Jako sam sretna. Najveća želja mi je da imam sobu i da moj psić bude dobar’, kratko je kazala Lucija te otrčala pomoći mami preuzeti pakete pomoći koje su im upravo donijeli Josip i Marin iz Splita.