Fra Jozo Župić: Hrvatske koračnice i Lijepa naša ulicama Münchena

Tekst i foto: Fra Jozo Župić

Kažimo odmah da je u nedjelju, 16. veljače 2020. godine u svim crkvama grada Münchena i u okolnim crkvama u kojima se okupljaju hrvatski katolici bilo najavljeno da će 19. veljače biti nastup Gradske glazbe Sinj i sinjskih alkara na tri lokacije: Stachus, Odeonsplatz i Marienplatzu i to u svezi turističkog sajma u Münchenu na kojemu bi alkari i sinjska Gradska glazba predstavili zaštićenu baštinu UNESCO-a koju Sinj, Cetinsku krajinu, Dalmaciju, ali i cijelu Hrvatsku čini jedinstvenom u svijetu.

Taj sajam ove godine slavi 50. obljetnicu postojanja. Najprije je nosio naziv ‘Auto, Boot, Caravan’ (auto, čamac, karavan), a od 2009. godine je pod nazivom f.re.e. – Freizeit, Reisen, Erholung – slobodno vrijeme, putovanje, odmor. Već danima je na oglasnoj ploči Hrvatskog doma u Schwanthalerstr. 96, članak iz Ferate od 5. veljače pod nazivom ‘Alkari i glazba predstavljaju Sinj na turističkom sajmu u Münchenu’, upućivao na ovaj događaj.

I evo nas na Stachusu, inače Karlsplatzu, ali je u narodu zaživio naziv Stachus. To je najživlji gradski trg – prometno i društveno čvorište Münchena. Na tom trgu još su vidljiva stara gradska vrata – Karlstor. Tu su još od 13. stoljeća pod imenom Neuhauser Tor. Krajem 18. stoljeća izborni princ Karl Theodor naredio je rušenje gradskih zidina te Karlsplatz dobiva današnji oblik. Ujedno je 1797. godine trg preimenovan u Karlsplatz. Možda bismo mogli postaviti pitanje zbog čega onda dva naziva, Karlsplatz i Stachus? Budući da je Karlo bio vrlo omražen u Bavarskoj, narod nije oduševljeno prihvatio preimenovanje u Karlsplatz. Predbacuju mu njegov potez iz 1778. godine, kada je s austrijskim carem Josipom II. pokušao zamijeniti južnu Bavarsku za Austrijsku Nizozemsku. Tome se suprotstavila Pruska i njezin kralj Friedrich II. Veliki. Karlo je želio ublažiti svoj potez gradnjom Engleskog vrta. Taj vrt spada među najveće svjetske vrtove. To je bilo njegovo iskupljenje. A što se tiče naziva Stachus, ovdje treba spomenuti gostionicu koja se nalazila na uglu ulica Bayerstraße i Sonnenstarße (danas se na tom mjestu nalazi robna kuća Kaufhof). Vlasnik gostionice zvao se Mathias Eustachius Föderl. Imao je nadimak Eustachi i po tom nadimku gostionica je nazvana Stachus. I malo pomalo stanovnici su taj naziv počeli koristiti za trg.

Eto, na tom Stachusu ili Karlsplatzu, najživljem dijelu grada započeo je nastup Gradske glazbe Sinj i sinjskih alkara u 13 sati.  Prolaznici pitaju što je to. Svima koji su me pitali rastumačio sam im zašto povorka alkara i glazbara. U povorci su gradonačelnica Sinja Kristina Križanac, Ivan Nasić, tajnik VAD-a, Monika Vrgoč, direktorica TZ-a Sinj, Luka Brčić, dožupan Splitsko-dalmatinske županije, Vladimir Duvnjak, generalni konzul RH u Münchenu, fra Petar Klapež, župnik HKŽ München, fra Marinko Vukman, dušobrižnik HKŽ München i drugi.

Ponosni alkari praćeni zvucima sinjskih glazbara krenuli su prema Odeonsplatzu, središnjem trgu koji je glavni orijentir u gradu, a prepun je zanimljivih i povijesno značajnih atrakcija. Prije dolaska na Odeonsplatz, fotografiranje pred crkvom St. Micahel u kojoj hrvatski katolici svake nedjelje slave svetu misu na hrvatskom jeziku. Obje ceste, Ludwigstraße i Briennerstraße, dvije glavne prometnice kroz München, počinju na Odeonsplatzu. Trg Odeonsplatz okružen je veličanstvenim zgradama i osmišljen je kao trijumfalni ulaz grada Münchena. Pred nama je i Feldherrnhalle, impozantna konstrukcija dizajnirana 1841. godine s prekrasnom arhitekturom i prekrasnim skulpturama. Već godinama s Odeonsplatza mladi hrvatski studenti u Njemačkoj organiziraju veličanstveni mimohod u čast gradu heroju Vukovaru da bi se prisjetili velike tragedije hrvatskog naroda i pada ove najveće utvrde obrane Hrvatske u Domovinskom ratu. Kolona sjećanja uvijek kreće s Odeonsplatza u središtu bavarske metropole i završava na Königsplatzu u četvrti Maxvorstadt.

Sada na Odeonsplatzu gledamo alkare i slušamo Gradsku glazbu Sinj. I dok slušamo koračnice pogled nam obuhvaća Theatinerkirche, prekrasnu talijansko-baroknu crkvu za koju kažu da je jedna od najljepših crkava čitavoga grada. Izgrađena je 1662. godine po zahtjevu Henriette Adelheid von Savoyen u znak zahvalnosti na njenog rođenog sina. Rezidencija, palača, jedna od najvećih palača u Njemačkoj, otvorena je za javnost i dom je zbirci kraljevskih dragulja, kruna i obiteljskih portreta. Bila je sjedište obitelji Wittelsbach do 1918. godine.

S Odeonsplatza glazbari i alkari uputili su se prema Marienplatzu. To je glavni münchenski trg koji je okružen gradskim znamenitostima kao što su dvije gradske vijećnice. Već od dvanaestoga stoljeća koristi se kao sajmište. Na njemu se trgovalo proizvodima kao što su vino, brašno, jaja i ribe. Tako su i fontani dali ime Fischbrunnen. Uz dvije vijećnice na trgu se nalazi i Marijin stup. Stara gradska vijećnica sagrađena je početkom 14. stoljeća. Izgorila je u požaru nakon 150 godina i opet napravljena u današnjem obliku. U Drugom svjetskom ratu bila je potpuno uništena. Obnovili su je u izvornom gotičkom stilu. Marijin stup sagrađen je 1638. godine u čast Majci Božjoj. Bio je to čin zahvalnosti za zaštitu grada od švedske opsade tijekom Tridesetogodišnjeg rata. Do sredine 19. stoljeća nosio je ime Markt, a onda je preimenovan u Marienplatz. Nova gradska vijećnica u neogotičkom zdanju dovršena je 1909. godine. Svakoga dana, točno u 11, 12 i 17 sati od ožujka do listopada veliko mnoštvo ljudi usmjeri svoj pogled prema Gradskoj vijećnici i jednom detalju na njoj – satu s figurama koji prikazuje dva zanimljiva događaja iz münchenske povijesti – vjenčanje Wilhelma V. s Renatom von Lothringen i proslavu nakon završetka epidemije kuge. Također treba spomenuti i Božićni sajam koji se svake godine održava tijekom Došašća. Na tom trgu Bavarci slave i uspjehe nogometaša Bayerna.

Točno u 14 sati završila je svečana povorka, a onda su Sinjani pošli na zasluženi ručak u podrum na Marienplatzu. Vjetrovito vrijeme i sola, pa zrake sunca izmjenjivale su se kroz taj sat vremena pješačenja, pjesme, svirke i fotografiranja.