Komedija ‘Ako sam žena, nisam konj’ u Gradskom kinu Sinj
KOMEDIJA ‘AKO SAM ŽENA, NISAM KONJ’ SINJ – GRADSKA DVORANA / ČETVRTAK,...
Pogled sa Sinjske tvrđave Grad
Poslije ručka uputih se sa fra Pavlom na tvrđavu Grad. Prođosmo pokraj Kraljevića kuće i malo zadihani dođosmo na vrh tvrđave koja dominira Sinjskim poljem. Ovih sam dana čitao Cetinska vrila, pa se sjetih Anite Librenjak i njezinih riječi glede tvrđave: “Zahvaljujući strmim liticama, taj položaj je bio lako branjen, a strateški je izabran uz stoljetnu komunikaciju koja unutrašnjost povezuje s lučkim gradovima na morskoj obali, nadzirući važne dionice trgovačkih putova. S druge strane, ekonomski prosperitet grada opasanog čvrstim bedemima osiguravalo je plodno polje okruženo visokim planinskim lancima Kamešnice, Svilaje i Dinare.”
Pogled puca na Cetinsku krajinu. Eno i Visoke na koju sam se penjao kao dijete. U podnožju Visoke Župići s Radošića. Ispod njih vinogradi Župića iz Gorućice. Mi djeca uživali smo u ćokanju zrelog grožđa. Pred nama i Pavića nebesa. Tu nas je pok. fra Gabro Nikolić rado dovodio kao sjemeništarce da uživamo u prirodi i na čistom zraku.
Na tvrđavi su obimni radovi. Dosad je istraženo područje južnog, istočnog, sjevernog i zapadnog bedema tvrđave. Anita napisa da će do velikog jubileja 300. obljetnice koja će se obilježiti 2015. godine, u “cijelosti biti završena sanacija vanjskog obrambenog bedema, a s obzirom na vrijednost i značaj sinjske tvrđave Grad, arheološka istraživanja se svakako planiraju nastaviti kako bi se utvrdila namjena i funkcija svih otvorenih objekata te omogućila cjelovita konzervacija, rekonstrukcija i u konačnici prezentacija svih arheoloških i povijesnih struktura tvrđave.”
Bože moj, dok uživam na čistom zraku, obasjan zrakama sunca, ne mogu a da se ne sjetim svih onih koji su na ovom mjestu molili, vapili, zazivali u pomoć Majku od milosti, Gospu Sinjsku, da ih spasi, da im pomogne u ljutom boju protiv Turaka, čiji su plotuni razarali čvrsti bedem iza kojeg su se skrivali djeca i njihovi roditelji, hrabri junaci, kako to zapisa i pjesnik:
“Harni narod Cetinskoga kraja
Vienac plete kršnim junacima
Njim se divi, s hrabrosti veliča,
Ponosi se, primjer da su svima.”
To su riječi iz pjesme koju je spjevao O. Josip Paić u svojoj pjesmi 15. kolovoza 1887. na spomen doseljenja naroda Sinjsko-Cetinskoga iz Bosne 1687. god.
Pred nama je i crkvica, za čiju je gradnju zaslužan župnik fra Jozo Matić Stuparić koji je pozvao narod da sagradi na tvrđavi kapelu kao vidljiv znak viteške pobjede. Na crkvici je postavljen natpis: “MDCCCLXXXVII Dvi stote godine doselidbe iz Rame – svojoj Gospi – od Turaka izbavljeni – od kuge učuvani – zahvalni Sinj grad”.
Prebirem u srcu sve te događaje i polako se vraćamo drugim putem, kad eto ti jedne gospođe. Baši lipo, da sam naišla nas vas, reče ona. Ovih sam dana čitala Feratu i vaš članak. Rado čitam vaše članke, ali me ovaj posljednji malo zbunio. U “Điru po gradu” pročitah da u samostanu ima više žena nego nas, misli se na fratre. Pa, zar fratri imaju žene? Zar se i oni žene? Onda sam morao pojasniti ženi na što je fra Petar mislio kad je izgovorio te riječi. Naime, u samostanu su žene koje rade na vratariji, zatim čistačice, one koje peru robu. Kroz klauzuru prolaze i žene koje pjevaju u crkvenom zboru. Tu su i žene neokatemuneskog pokreta koje se okupljaju na svoje molitvene sastanke. Kroz vrata klauzure prolaze i mlade framašice itd. Glede ženidbe, rekoh gospođi, može se dogoditi da se fratar i oženi, ali onda napušta samostan i traži sebi novu obiteljsku kuću. I, više nije fratar, ni svećenik.
Eto, dokle sve može sezati pogled sa Sinjske tvrđave Grad.
Fra Jozo Župić
KOMEDIJA ‘AKO SAM ŽENA, NISAM KONJ’ SINJ – GRADSKA DVORANA / ČETVRTAK,...
Večeras je na Brnaškoj glavici, u organizaciji Udruge Naše Brnaze i Zajednice...
Tvrtka Regis d.o.o. zapošljava djelatnike na uslugama čišćenja u Zračnoj luci Split....