mel

Fra Jozo Župić: Sinj i Rama

Autor/ica
Objavljeno: 24 listopada, 2014
alkari_rama5

Sinj i Rama

Kao što jedna rijeka ima svoj izvor iz kojega izvire, zatim  teče, širi se, probija, nastavlja svoj put sve do mora  u kojemu se smiruje i more obogaćuje količinom vode koja se u svom tijeku povećavala dotokom drugih voda, tako je i sa Sinjom i Ramom, Sinjom kao morem u koje se svake godine slijeva i do sto tisuća hodočasnika za Veliku Gospu i Ramom kao izvorom odakle je krenula “Gospa od milosti”, koju u Sinju prozvaše “Gospa Sinjska”. Gospi Sinjskoj svake godine hodočaste i hodočasnici iz Rame. Sjećam se vremena dok sam bio ministrant u crkvi Gospe Sinjske, kako su hodočasnici iz Rame dolazili pješice i po tri dana hoda. Obavili bi svoj zavjet, zapjevali u fratarskom oboru i zaigrali kolo. Ima ih i danas koji dolaze pješice, a neki sa svojim gvardijanom dođu autobusom. Lijepo je da Ramljaci dolaze svojoj Gospi,da se pred njezinom Slikom još jednom prisjete povijesti o kojoj pjeva  pučki pjesnik Jozo Peranović:

Gospinu su sliku ponijeli,
zlatni kalež i knjige uzeli.
Nose ono što je bilo vrijedno,
vjeru, žrtve i znanje zajedno.

Bilo je to godine 1687.  I, kad se navršilo dvjesta i pedeset godina otkad je Gospina Slika donesena iz Rame-Šćita pod Sinj, a to je bilo 1937. godine, u Sinj je došao u ime franjevačkog Generala Mn.P.O. dr. fra Kažimir Ivić, rođeni Ramljak iz sela Rumboka, nedaleko od Šćita.

Franjevci su mu željeli dati nešto za uspomenu, pa su ga bratski zapitali da izrazi svoju želju. On im je rekao: “Ne tražim ništa! Ali, ako hoćete da mi uspomenu dadete, a vi mi dajte preslikati Gospinu Sliku, tačno ovako kakova je, bez zlata i nakita, samu Sliku, kakova je bila u Rami. Ja ću je staviti u novu ramsku crkvu na posebno mjesto, da se narod pred Njom moli, kako su se i njegovi stari molili…”
Želja mu bi ispunjena. U Glasniku Marijine slave, Gospa Sinjska 7/1938. str. 162. – 166.,  u članku što ga napisa fra Stanko Petrov pod naslovom “Gospin povratak u Ramu poslije dvjesta i pedeset godina”, čitamo,  da su njegovu želju bratski podržali fratri i njihov provincijal dr. fra Petar Grabić, a posredstvom fra Duje Šitića, dugogodišnjeg upravitelja Gospina Svetišta u Sinju, č.s. Rafaela Egger, akademska slikarica u Mariboru, izradila je prekrasnu kopiju Gospine Slike, u istim omjerima kakav je izvornik. Poznati sinjski majstor-drvodjelac g. Marko Katić i vješti zlatar Ivan Radonić napravili su krasan okvir za tu Sliku, od orahova drveta, jednakih razmjera kao i unutarnji okvir na Gospinu oltaru u Sinju. Na srebrenoj pločici ispod Slike piše: O dvjestopedesetoj godišnjici povratka Franjevaca pod Sinj u spomen pohoda Ramljaka: Mnp. O.K. Ivića Gospa svojoj Rami 1687-1937.

Čim je slika bila gotova, fratri odlučiše poslati svoje predstavnike, njih dvanaest kao što narodna pjesma pjeva:

Ponesoše Gospinu Priliku:
Uz nju iđe dvanaest fratara,
I pođoše k Sinju bijelomu…

Kako nije bilo moguće odrediti dvanaest fratara, poveli su i neke civile. Tih dvanaest sretnika bili su: Fra Stanko Petrov, Fra Krsto dr. Kržanić, fra Šimun Jelinčić, fra Stanko dr. Vidić, fra Andrija Zjačić, fra Vladimir dr. Radonić, fra Karlo Nola, fra Metod dr. Rudan, fra Dominik Šulenta, te g. Dujo Dvornik, trgovac iz Splita sa svojim autom i  šoferi Ivan Lucić i Ante Šimac koji su upravljali autima što su ih za ovu prigodu velikodušno ponudili Jakov Borković, naš Sinjanin, trgovac u Splitu i poznati sinjski trgovac Božo Delonga.

Krenuli su 28. svibnja, u subotu na Gospin dan, u 11 sati prije podne prema Hanu, pa uz Prolog, u Bosnu ponosnu. Fra Stanko je opisao cijelo putovanje, mjesta u kojima su se susretali s bosanskim fratrima,  a ja izvlačim samo neke postaje. Kad su se popeli na Makljen povrh Prozora pred njima je pukao divan pogled na Ramu. Izišli su iz auta i Fra Stanko Petrov, piše: “Sjetio sam se onoga davnoga dana prije dvjesta i pedeset godina, kadno su ramski Fratri ispred osmanlijskoga zuluma ostavljali ovaj lijepi kraj i bježali sa svojim narodom, da spasu goli život, ali i vjeru svoju. Nisu oni putovali autom, nego sa strahom od turske najezde verali se klancima i srtali neprohodnim vrletima, siromašni i gladni, izmoreni i ojađeni, no s nadom u srcu, da će svanuti bolja vremena… I ja sam se veselio da su ta vremena i došla, pa mi, evo, možemo i u autu da se vozimo u ovaj lijepi ramski kraj i slobodno nosimo Gospinu Sliku!” (str. 164.)

Sliku su sutradan blagoslovili prije svete mise koju je predvodio fra Stanko Petrov uz asistenciju fra Šimuna Jelinčića i fra Andrije Zjačića. Na koru je svirao fra Metod Rudan, a pjevale su šćitske djevojke. Propovijedao je fra Šimun Jelinčić o kojemu fra Stanko napisa: “Njegov puni, zvonki glas ispunjao je svu prostranu crkvu i prodirao van, da se pred crkvom čuo jednako bistro kao i u crkvi. Crtao je povijest Rame, bijeg naroda u Dalmaciju, slavu Čudotvorne Gospine Slike. Ona je neko vrijeme bila baš ovdje gdje se okupismo oko Njezine Vjerne Kopije, koju evo, donesosmo dragoj Rami i njezinu pobožnom puku na dar i uspomenu… I sam ponesen zanosom i ljubavlju prema Gospi, govornik je tako oduševio i ganuo sav onaj narod da nije, zar, oka bilo koje nije proplakalo…Ja, u svemu misnome ornatu, nisam mogao da rupčić ne izvadim iz rukava i da ne brišem suze koje su se jedva dale sustaviti…” Taj događaj 29. V. 1938. nadahnuo je i fra Dominika Šulentu koji je u toj prigodi spjevao pjesmu u sedam kitica pod naslovom “U Gospinoj Rami”. Zadnje dvije kitice glase:

I pade Rama, ali osta sveta,
Nebeske Majke osta Slika draga.
Da novom rodu u vremena kleta
Opeta bude obrana i snaga.

Iz bijelog Sinja sada Ona bdije
Nad pukom našim i domajom dragom;
I narodu nam propadanja nije,
Dok ona mu je zaštitom i snagom!

Fra Jozo Župić

ferata@ferata.hr
0997370409