Je li Dušan Ivandić na oproštajnoj Alki ispisao povijest?

Od ovogodišnjih alkarskih svečanosti prošlo je dva tjedna, no 302. Sinjska alka još uvijek je jedna od glavnih tema među Sinjanima. Tako u kuloarima i na društvenim mrežama mnogi još dvoje je li se na ovogodišnjoj Alki dogodilo nešto što nitko živ ne pamti, o čemu je u svom ‘Alkaru’ pisao Dinko Šimunović.

Naime, premda to alkarska pravila predviđaju, nikada se do sada, u 302 godine dugoj povijesti Alke, nije dogodilo da alkar na nekom nadmetanju pogodi alku, odbaci ju te pogodi u neki od tri razdjeljka koji nose punte. Prema priči bivšeg alkara Joška Marića Joje, to se dogodilo samo na provama i to pokojnom alkaru Anti Breki Baji. Tu priču Joja nam je ponovio i danas, a prema njoj, pred kraj 60-tih godina prošloga stoljeća alkar Baja je na provama pogodio kopljem rub alke, alka se odbila u zrak i ponovo, sasvim slučajno, ‘nabila’ na koplje.

Prema nekim tvrdnjama to se dogodilo i ove godine kada je alkar Dušan Ivandić u drugoj trci pogodio u kariku držača alke (ili kako bi alkari rekli ‘u četiri’), nakon čega se alka odbila od koplja u zrak, zavrtjela i ponovo ‘nabila’ na koplje i to s razdjeljkom koji nosi jedan punat. To je Ivandiću, smatraju, trebalo donijeti još tri punta, što je predviđeno Statutom VAD-a, pa bi u treću trku umjesto s jednim ušao s ukupno četiri punta, a to ga je teoretski moglo dovesti do pripetavanja.

Podsjetimo, članak 47. Statuta VAD-a glasi: ‘Ako alkar pogodi i odbaci alku, a zatim u zraku pogodi u bilo koji od razdjela i alka mu ostane na koplju, tada mu se na broj punata dobivenih pogotkom dodaju još tri dopunska punta’.

Alkar Dušan Ivandić kaže kako ni sam nije znao što se dogodilo te da su ga na to upozorili alkari koji su trčali prije njega.

‘Neki alkari, koji su trčali prije mene, rekli su mi da se to možda dogodilo. Ja znam da sam alku pogodio visoko, možda blizu one famozne četvorke. Nakon gađanja ne gledam u što sam pogodio, ali znam da sam je pogodio visoko i iznenadio sam se kada sam vidio da je pogođena jedinica’, kazao nam je Ivandić.

Sam Ivandić u cijelom slučaju ne vidi ništa sporno, pa ni nakon što je pogledao snimku Alke.

‘Nemam nikakve zamjerke ni na koga. Jako je teško u tom trenutku vidjeti što se događa, jer se sve događa u djelićima sekunde. Ne može se zamjeriti ni Časnom sudu, ni nikome. Ne smatram da mi je nanesena nepravda.’

Ivandić posebno ističe kako je Alen Poljak za njega apsolutni i nesporni slavodobitnik 302. Alke.

‘Za mene je Alen Poljak apsolutni slavodobitnik Alke i to se ničim ne može promijeniti niti pobiti!’

Ipak zanima ga je li se uistinu dogodilo ono o čemu se priča:

‘Bilo bi zanimljivo vidjeti jesam li ja dosita nabio alku. Ako postoje snimke, pa se pokaže kako se to može dogoditi, da tamo negdje ostane zabilježeno i da se 2017. godine, na 302. Alki nešto tako dogodilo alkaru Dušanu Ivandiću.’

Ivan Zorica, predsjednik Časnog alkarskog suda, također nam je rekao da je s tim upoznat nakon Alke.

‘Na samom trkalištu, ja i oni koji su bili kraj mene, vojvoda i dva člana Časnog suda, to uopće nismo vidjeli. Ja sam to tek kasnije saznao, nakon što su mi pokazali snimku. Na snimci se vidi da se alka okrenula u zraku, no nije bila odbačena s koplja, pa se ponovo ‘nabila’ na koplje’, kazao je Zorica.

Predsjednik Časnog suda Ivan Zorica kaže kako ni sam alkar Dušan Ivandić nakon trke nije ni pokušao upozoriti Časni sud na tu situaciju.

‘Da je i pokušao upozoriti, da se pojavio pred tribinom, Časni sud ne bi mogao reagirati, jer to nije vidio. Možda bi mogli reagirati da postoji mogućnost odmah nakon trke vratiti snimak i provjeriti, ali to bi bilo komplicirano’, smatra Zorica.

Ivan Zorica na kraju nam je rekao kako se u ovom slučaju nije dogodila situacija koju opisuje članak 47. Statuta VAD-a.

‘Nije se radilo o tome da je alkar pogodio u alku, u neki od razdjela koji nose punte, da ju je odbio u zrak i ponovo kopljem pogodio u bilo koji razdjel koji nosi punte’, zaključio je Zorica.

Na kraju našeg razgovora Zorica je uputio čestitke Dušanu Ivandiću.

‘Ja mu čestitam! Vidi se da je pravi vitez, pravi alkar i dostojno odlazi u mirovinu.’

Teško je reći hoćemo li ikada saznati je li Dušan Ivandić na svom oproštaju odbio alku koja se zavrtjela u zraku i vratila na koplje, ali svakako je riječ o priči koja će se dugo spominjati.

Tko zna, možda od iduće godine VAD u Alku uvede video-tehnologiju koja bi omogućila pregledavanje spornih trenutaka, sličnu onoj koja je početkom ove godine uvedena na nogometna natjecanja i koja se već neko vrijeme koristi u košarci, hokeju i još nekim sportovima.