Junak ostaje trećeligaš! Žalbena komisija HNS-a Sinjanima uskratila drugoligašku licencu

Sudeći po odluci Odjela za licenciranje Hrvatskog nogometnog saveza, Junak naredne sezone neće vidjeti Druge lige, bez obzira završio prvi, drugi, treći ili četvrti…

Danas je Žalbena komisija za licenciranje donijela pravorijek po kojem je od trećeligaških klubova s juga sve kriterije zadovoljila jedino Croatia iz Zmijavaca i ako se nešto čudno ne promijeni, Zmijavčani će put Druge lige.

Tijekom vikenda slušali smo “službene” dojave iz kluba kako je licenca dobivena i kako će Junak igrati Drugu ligu i da je Grad spreman stati iza tog projekta koji bi trebao ukupno stajati oko minimum dva i pol milijuna kuna. Tko bi u kolikom iznosu participirao, o tome je bespredmetno sada razglabati.

Ta cifra je poprilično točna i realna, temeljena na brojkama vezanim uz sve što Druga liga kao takva nosi sa sobom, a nosi puno toga više nego primjerice Treća. A navedeno se odnosi na broj od 14 klubova u ligi, dok primjerice u slučaju Lige 16 ta bi cifra bila veća za nekakvih 200 tisuća kuna.

Odmah valja naglasiti kako u drugostupanjskom postupku nema prava žalbe. Odluka Žalbene komicije je konačna. S obzirom na to da se svašta tijekom dana moglo čuti, službeno je to to i tu nažalost pomaka na bolje nema. Naravno, ako se ne dogodi kakvo mega čudo. Ali, ipak govorimo o Hrvatskoj i HNS-u, stoga čuda su uvijek moguća. No, ne nadajte se previše.

Licenciranje se provodi po pet kriterija. Prvi je sportski, drugi infrastrukturni, treći administrativni, četvrti stručno osoblje i peti financijski. Upravo je za pad Junaka bio ključan ovaj posljednji – financijski. Istina, bilo je tu još nekih manjih nedostataka po pitanju stručnog dijela trenerskih licenci, ali da su kojim slučajem štimale financije, onda se to ne bi niti spominjalo. Tako smo “off the record” doznali.

A s financijama je star sljedeća. Tu klub mora biti čist kao suza. Dakle, ne smije biti dugovanja prema državi, ne smije biti dugovanja prema igračima, dobavljačima i ukratko niti bilo kakvih drugih. I, naravno, klub mora priložiti dokaze o financijskoj sposobnosti, odnosno “po troškovniku” Druge HNL morao je priložiti dokaze da je spreman u tom pogledu. A to, pak, znači da je Grad Sinj trebao jamčiti za NK Junak.

Što tu konkretno nije štimalo, nije nam mogao kazati niti predsjednik Junaka Dujo Maleš. Ipak, osvrnuo se na samu činjenicu da sinjskog nogometnog velikana čeka još jedna trećeligaška sezona:

“Nije ovo nikakva tragedija. Stvari su takve kakve jesu. Mi nastavljamo po našem planu, gradit ćemo još jači i bolji Junak, davat ćemo priliku našim igračima i dogodine ćemo opet napasti pozicije koje vode u viši rang. Vjerujem da ćemo biti spremniji nego sada.”

“Već smo započeli s projektima vezanima uz sam stadion poput apliciranja za sredstva iz EU fondova s kojima bi napravili veliki infrastrukturni iskorak, ali prvi cilj kojem smo posvećeni je uređenje pomoćnog igrališta i postavljanje umjetne trave. Tu razgovaramo s HNS-om, ne mogu sada konkretno iznositi projekcije troškova, ali nadam se pozitivnom ishodu i dobrim vijestima., kazao je na kraju Maleš.

I sada se onda postavlja pitanje koliko je realno da Grad Junaku podigne dotacije za tri i pol puta. Ponavljamo, riječ je o cifri od 2,5 milijuna kuna ukupno! Je li uopće realno pričati o takvim ciframa u kontekstu sinjskog sporta? Grad se već “obećao” rukometašicama (navodno!), trebat će i tu nagraditi uspjeh (nadamo se!), Alkar već godinama brodi na svom nekakvom standardnom proračunu oko 800 do 900 tisuća kuna, ragbijaši kubure s mrvicama, ali i svi ostali.

Nešto ipak ne smijemo smetnuti s uma. Sportski uspjeh Junaka je velik. Nije mala stvar ostaviti konkurenciju iza sebe. Značajan je uspjeh zaslužiti igranje u Drugoj ligi u kojoj Sinjani ne uživaju već šest godina. Davno je bila ta 2013. godina. A još “davnija” je bila 2008. kada se Junak preko Hrvaca i Zagore, kao trećeplasirani, otisnuo među drugoligaše. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

Naravno, netko će tim momcima trebati objasniti situaciju. Toliko zaslužuju. Oni su na terenu napravili što su trebali. Netko van travnjaka očito nije. Je li to Uprava? Je li to Grad? Možda zvuči nevažno, ali zapravo i nije. Jer, ako je u bilo kojem trenutku netko nekom davao lažnu nadu, odnosno obećavao nemoguće, neovisno je li to na relaciji Grad – Uprava ili Uprava – Igrači, onda je to veliki problem. Trebalo se davno i nedvosmisleno izjasniti po tom pitanju. Ovako, dva kola prije kraja, ostaje dojam da netko nije govorio istinu svo ovo vrijeme.

Ipak, prvenstvo se još uvijek igra. Naslov prvaka čeka se pune 24 godine, od sezone 1994/95. Samo po sebi to je veliki motiv i treba sada sve snage usmjeriti prema tom cilju. Okititi se naslovom i uzdignute glave reći – Mi smo svoje napravili!