Košarkaška tržnica se zahuktala, a Alkar i dalje čeka…

Košarkaška tržnica već se dobrano zahuktala, ne prođe niti dan da neka od momčadi ne objavi kakvu novost, bilo da su u pitanju odlasci ili pak dolasci, no s druge strane u redovima sinjskog Alkara novosti i dalje nema…

Status quo. Izgleda da smo ponovno osuđeni na slaganje momčadi u zadnji tren, po principu – što nam ostane i kako nam dragi Bog da, ali još i više uzdajući se u trenerske veze i vezice, poznanstva s igračima, menadžerima i naslanjajući se na puku sreću da se ubode kakvo dobro mlado ime koje će svoj “boom” imati upravo u Sinju.

Nije da takvih nije bilo. Dapače, bilo ih je i više nego igdje drugdje, zaista je sinjska košarka zadnjih godina lansirala cijeli niz košarkaša na viši nivo, čak i do reprezentativne vrste. Dobro, postojalo je tu nekoliko međukoraka, ali svejedno to ne umanjuje činjenicu da im je baš Alkar bio prava ishodišna točka.

Nabrajati nećemo, služi nam to tek kao podsjetnik i čista matematička forma koja kaže da takva praksa može dati ploda na kraće staze (uz određenu dozu sreće i znanja na svim razinama) te da ne može do unedogled funkcionirati i da mora doći nekoliko sezona u kojima će balon jednostavno puknuti.

Ne prizivamo tom tvrdnjom nikakve potrese, niti ih želimo, jer Alkar je i dalje stabilan i funkcionira u okvirima mogućeg. Ipak, prošla sezona bila je znakovita po mnogočemu i iz nje je trebalo izvući mnoge pouke, naučiti iz grešaka, shvatiti u čemu je štos i na kraju krajeva znati povući crtu u pravo vrijeme i jednostavno biti odgovoran.

Jasno je da su financije prva misao u svakom planiranju svake obveze, da su one ishodišna točka i da one određuju mnogo toga. Ali, ne i sve. Postoji tu cijeli niz manjih stvari koje bi se mogle i morale bolje ustrojiti, koje bi se morale sinkronizirati pa da budu jedan mali, ali funkcionalan stroj. Tema je to koja se valjda preko usta prevalila milijun puta i nikada nije zaživjela u punom smislu.

Naprosto, uvijek bi prevladali nekakvi osobni interesi, ne u smislu financijske koristi, jer malo se tu tko okoristio u većem obimu, nego u onom dijelu koji se zove taština. Davanje sebi na (prevelikoj) važnosti i mišljenje kako je sinjska košarka baš “ON” i kako su njegove zasluge baš bile ključne sada ili pak kroz povijest. Bilo je i takvih, ali takvi nisu baš svi, a mnogi se tako “meću”. Htjeli oni to priznati ili ne.

Spomenuli smo i financiranje koje je osnova za svaku pa tako i ovu sezonu i koliko nam je poznato još se očekuju (dodatni) sastanci Uprave Alkara i gradonačelnice Križanac po pitanju financiranja u tekućoj kalendarskoj godini. A, opet navodno, tek tada će se stupiti u akciju. Nadajmo se da će se to dogoditi što prije. Svaki novi dan, pa čak i sat, nudi jednog igrača manje u ponudi pa kako im drago.

Naime, situacija je takva kakva jest što se tiče igračkog kadra za čije slaganje opet postoji jedna “predradnja”. Pitanje trenera. Damir Milačić je prošle godine uskočio na mjesto Mladena Vuškovića, bio čak i blizu ulaska u Ligu za prvaka i sada se čeka hoće li on nastaviti svoj posao u Sinju ili će ga trenerski put odvesti negdje drugdje. Ponuda ima, ali ima i on sam nekoliko vrsta interesa da i dalje bude na klupi Alkara.

On nam se sam nije izjasnio koliko jest ili pak nije blizu dogovora, ali očito je da je u ovom trenutku puno bliže nego dalje i da se čeka možda i taj razgovor kod gradonačelnice pa da se znaju okviri (financijskog) djelovanja i da se veza službeno ozakoni. O igračkom kadru je bespredmetno raspravljati u trenutku kada nema potvrde o imenu trenera, iako, kako smo naveli, to bi trebalo biti to. A izgledno je da će i tu ponovno biti potrebno tona i tona strpljenja. Ništa nova u igračkoj križaljci kada je Alkar u pitanju već dugo godina, no možda ovo bude i godina (ugodnog) iznenađenja, naravno ako ste nepopravljivi optimist.

Sve u svemu, vrijeme je da se krene. Mnogi su već napravili nekoliko koraka u planiranju sezone, ne samo ovog ljeta, nego dok je još i ona prošla sezona trajala i krajnje je vrijeme da se odradi što se odraditi mora. Ako je proteklih godina to palilo, s izuzetkom zadnje sezone, to ne znači da je to ispravan put. Bilo bi zanimljivo napraviti “eksperiment” i navrijeme imati jasnu sliku o budućnosti. Stihijsko djelovanje neće dovijeka prolaziti, ne tako davno se Alkar već debelo opekao, a samo budale ne uče na pogreškama pa taman i tuđima.

Sada je na potezu uprava Alkara da djeluje i da ponudi neke konkretne informacije, planove i viziju. Ne mora se ona čak pokazati kao turbo uspješna, ali vizija postojati mora. Bez vizije si nigdje…