mel

Ljilja Vojković – ponosna čuvarica etno običaja

Autor/ica
Objavljeno: 18 travnja, 2019

Foto: Ivan Alebić, Petar Malbaša i Ante Botić

Opanci, oni oputari, u zemane su bili lagana pučka obuća, koju je nosila čeljad, i staro i mlado, u cijeloj Cetinskoj krajini i Dalmatinskoj zagori.

Dodinama se opanci mogu vidjeti tek na nogama članova folklonih skupina i alkarskih momaka. Kako se te etno vrijednosti ne bi otrgnule zaboravu brinu se čuvarice tradicije i običaja, a jedna od najpoznatijih je Ljilja Vojković iz Gale.

‘Opanke oputare sam počela raditi prije 15. godina, a to je ranije radila muževa pokojna tetka. Od prvog dana sam zavoljela ovaj zanimljiv posa i nikada mi nije dosadno. Tribali su nam opanci za mene i kćer, kada smo ušle u naš KUD Krenicu i malo po malo, nakon tih prvih, evo do sada je teško pribrojiti koliko sam toga napravila. Uglavnom, radim za kulturno umjetnička društva, za alkarske momke, a kupuju ih ljudi i za suvenire i poklone’, kazuje Ljilja.

Izrada opanaka je zahtjevan i dugotrajan proces i nije ih lako napraviti.

‘Sve se mora temeljito pripremiti, počevši od deblje kravlje ili volunjske kože, koju najprije natopim u vodi, obrijem dlaku, osušim, rastegnem i tek tada ju obrađujem. Pomoću drvene staže crtam veličinu, odnosno površinu stopala osobe, sve prema broju cipela koje nosi, a za dio na opancima koristim i ovčiju kožu. Jedan opanak oputar mogu napraviti za jedan radni dan, od pripreme do pletenja, ali potreban je veći period za sušenje. Najviše ih proizvodim zimi kada ne radim u polju i vrtu’, ističe Ljilja Vojković.

Nekada su opanci bili obuća težaka, koji bi u njima kopali na njivi ili čuvali stoku, jer su posve lagani i prikladni za stanovnike ovog kršovitog cetinskog kraja.

Lilja svoje opanke i druge etno sadržaje uglavnom izlaže na sajmovima, odnosno dernecima, na stolićima u Sinju, Vrlici, Trilju, Imotskome te gotovo u svim primorskim gradovima.

Ljilja Vojković kazuje kako opanci nisu jedini predmet iz etno baštine koju voli i izrađuje.

‘Izrađujem naše pučke nošnje, torbe, bičve, kalceste. U svojoj maloj radionici imam tkalački stan. Pletem užad različitog oblika i debljine, nađe se vuna, pređa’, ističe Ljilja Vojković, koja je uz sve to vrlo aktivna u vodstvu lokalnog KUD-a Krenica.

Uz sve to ova vrijedna i marljiva žena, domaćica, majka četvero djece, supruga, uvijek ima pune ruke posla. Uzgaja povrće, malo voćki, sve eko proizvode, u čemu također uživa, a drži i svinje, naravno kako bi se pripremila zimnica za mnogobrojnu obitelj. Rijetki su dani da se ona ne uputi sa svojim magarcom iznad kuća usići malo drva, posebno grabovine, natovari i vrati se kući svom svakodnevnom poslu.

Kratak boravak u Vojkovića strani u Gali, odakle puca pogled na Sinjsko polje i bistru Cetinu, vratio nas je na stare običaje koje, zahvaljujući Ljilji Vojković, i danas traju, a ona vjeruje kako će je netko od njezine četvero djece naslijediti, jer je izrada opanaka i ostalih etno sadržaja posebna pučka umjetnost.

ferata@ferata.hr
0997370409