Mihaela Jurković: ‘Svatko od vas jedan je Sancho Panza ovom šašavom Vitezu u borbi s Vjetrenjačama’

U organizaciji moto klubova Apache Sinj i Sveti Nikola Brnaze, u vojarni Ivaniš Nelipić jučer je održan humanitarni koncert na kojem su se prikupljala sredstva za pomoć u liječenju 25-godišnje Mihaele Jurković iz Rude, koja boluje od multiple skleroze. Mihaela Jurković uputila je pismo zahvale svima koji su joj na bilo koji način pomogli. 

‘Nikad nisam mislila da ću trebati tuđu pomoć. Ja sam trebala biti ta koja je trebala brinuti o bolesnima, jer je moje zvanje medicinska sestra. No život i Nebo uvijek pokažu tko je gazda i tko određuje put. Tako je i meni bilo. Strah je najveći krivac u mojoj bajci, koja se, istina, još uvijek piše. Ne želim o tome kako se i zašto sve dogodilo, no reći ću da sam strah pobijedila (“Ne, strah nije pravi ruž za tvoje usne, riješi ga se jednom zauvijek”, pjeva moj najdraži pjevač i ja sam ga morala poslušati).

Svaka molitva, svaki vapaj sad je uslišen. Ljudi ogromnog srca su se pojavili u mom životu, iznenada, kao ljetni povjetarac, znam, kao nagrada Neba za moju strpljivost, ljubav i osmijeh. S riječima znam, ali u ovom trenutku imam samo ono patetično i jednostavno, “obično” hvala svima koji su uključeni u ovo. Prije svega: MK Apache i MK Sveti Nikola (veliki dečki ogromnog srca), zatim Udruzi Sv. Vinka Paulskog- Konferenciji sv. Luka-Otok, navijačima Hajduka Ruda, te svima vama, mali i nevidljivi ljudi dobrog srca, koji ste tu. Vaše malo, meni je cijeli Svemir. Namignula sam prema Nebu, jer moju bajku obogaćuje. Također hvala ljudima zbog kojih sam tu s vama, dr. Šimuniću koji je samo jednom gestom probudio borca u meni, med. sestri Mariji zbog koje sam taj dan ostala u bolnici, fra Antoniu Mravku čiji je šapat Gospi pokrenuo lavinu dobrih stvari, dr. Anti Gaurini i bolnici u Kninu, koji su se uhvatili u koštac sa svime, osoblju sinjskog stacionara, mojim patronažnim sestrama koje me još “krpaju”. Nadam se da je bar jedan moj osmijeh ostao urezan u sjećanjima. I još jedno javno hvala svim mojim prijateljima (zvjezdicama posebnog zvjezdanog bataljona) koji su uz mene, iako razasuti po drugim gradovima i državama, dodirnuli su žicu moje duše, bili i ostali tu, mojim posebnim stvorenjima. Tješe me, bodre, ponekad vjeruju u mene više nego ja sama u sebe, razlog mog osmijeha, moje “dragocjenosti u zalagaonici ovog ludila”, moji razlozi. Svatko od vas jedan je Sancho Panza ovom šašavom Vitezu u borbi s Vjetrenjačama. 

Djevojka iz Rude, nepopravljivi sanjar, neumorni brojač zvijezda, duša s kamena- Mihaela Jurković’