mel

Posjetili smo Budimire, selo u triljskom kraju…

Autor/ica
Objavljeno: 25 lipnja, 2013

budimiri_02

Na istočnoj međi Cetinske krajine uz državnu cestu Trilj – Imotski, na osunčanoj strani između uzvisina Jagodnjika i Kadnja, smjestili se Budimiri, jedno od 26 razasutih naselja Grada Trilja.

Iako putokazi vode do Ivančevića, Prelasa, Gunjača, Periša, Babića, Budića, Čikota, Rančića, Uvanovića, Vujčića, Mladina, Sliškovića i drugih zaseoka, ne čuju se ljudski razgovori, ne piva se, ne odjekuju zvona s vratova predvodnika stada. Nekako, tišina ispunjava sve i dominira cijelim područjem. Malo je i uzoranih njiva i uskopanih vinograda. Sve nam to kazuje kako knjiga života ovog pitomog kraja polako gubi svoje stranice, iz dana u dan. Iselili se Budimirčani iz ekonomskih i drugih razloga diljem Hrvatske i Europe. U narečenim zaseocima živi malo čeljadi, po zadnjem popisu stanovništva tek 124 duše i to starije životne dobi, pa ni dice za zaigrat na male branke nema.

Međutim, ovih nekoliko posljednjih godina pokušava se mijenjati slika ovog sela, prvenstveno zahvaljujući jednom mladom čovjeku, predsjedniku mjesnog odbora, hrvatskom branitelju, ocu trojice sinova, 41 godišnjem Damiru Ivančeviću.

‘Iako sam kao i mnogi mogao otići s didovine to nisam, niti ću to učiniti, ako Bog da, dok budem živ. Želja mi je da povratimo izgubljenu radost života u naše selo. Već smo dosta i učinili, a ako nam pomognu i drugi siguran sam kako će se mnogi vratiti na budimirska ognjišta.’

Njegovi sumještani su dušom i srcem uz svog čovika, kako kažu, jer vodi brigu o selu i pomaže gdje god stigne. Izgradilo se kilometar i sto metara vodovodne mreže, pa je u selu uglavnom riješena vodoopskrba, proširilo se i ogradilo groblje, popravilo se dosta raštrkanih lokalnih prometnica, tu je i sportsko igralište, a radi se i na drugim aktivnosti. Prošle godine Ivančević je pokrenuo zaboravljeni običaj derneka za blagdan Gospe od Ružarija organiziravši kulturno umjetnički program. Upravo na tom tragu, kroz poboljšanje društvenog života Ivančević želi doprinijeti povratku raseljenih Budimirčana.

‘Ovdje u središtu sela desetljećima stoji kao ruglo, ali kao i opasnost jedna stara zgrada. Služila je u davna vrimena za svećenike i druge potribe, a sada je u ruševnom stanju. Zapaljena je u Drugom svjetskom ratu i dan danas samo drača raste u njoj, a i opasno je pored nje prolaziti. Želja nam je na tom mjestu pokrenuti izgradnju jedne društvene prostorije koja bi služila mještanima za razne prigode. Pošto se radi o crkvenom zemljištu i objektu već sam slao dopis splitskoj Nadbiskupiji i razgovarao s mjerodavnima na ovu temu. Oni su spremni pomoći u ovom našem projektu, a nadam se da ćemo imati i veliku pomoć našega Grada i Županije, te svih Budimirčana koji su izvan sela kako bi uklonili ovu ruševnu zgradu i napravili nešto što bi bilo korisno za selo, a posebno za ovo malo mladosti što je ostalo’.

Obilazivši zaseoke Budimira, primjetili smo kako u nekima ne živi nitko. Škola je u derutnom stanju i ne radi. Dvoje učenika do četvrtog razreda školu pohađa na Ugljanima, a nekoliko učenika od petog do osmog razreda u školi je u Trilju.

‘Vikendom je to drugačije. Dođu ljudi iz Splita, Sinja, Trilja, selo onda malo živne. Napravili su ljudi vikendice, a imamo i jednog Njemca koji je ovdje sagradio kuću. Imamo mi realnih osnova da oživimo selo. Zona Čaporice udaljena je tri kilometra od sela, smješteni smo uz cestu Trilj-Imotski, most na Cetini i spoj s auto-cestom je nadomak mista, još poboljšati ovaj društveni život i ima nade za nas’.

Vidjevši upornost i želju ovoga čovjeka u radu za svoje selo, ostaje nam nadati se kako ćemo uskoro opet biti pozvani na Budimire, ali kada se bude otvarao taj mali prostor za društvena okupljanja Budimirčana. Možda će i ovaj tekst nagnati mnoge da se pridruže Damiru i pomognu mu u radu za boljitak Budimira, sve kako bi se broj stanovnika vratio barem na onih 236 koliko ih je bilo na početku Domovinskog rata. Ako gledamo daleko u povijest, dolazimo do podatka kako su Budimiri imali najviše stanovnika davne 1921. godine, kada su u ovom selu živila 723 stanovnika. Ipak, to su bila neka druga vremena.

fotogalerija

ferata@ferata.hr
0997370409