Predstavljene zbirke duhovne poezije Bruna Vučkovića

Autor/ica
Objavljeno: 12 rujan, 2018
promocija_bruno_vuckovic1

Pred brojnom publikom u dvorištu Alkarskih dvora večeras su predstavljene zbirke duhovne poezije Bruna Vučkovića ‘Odaj svojin puten – od pisme do molitve’ i ‘Bog je ljubav’. Zbirke su objavljene povodom 30 godina autorovog umjetničkog djelovanja.

promocija_bruno_vuckovic2

Zbirka ‘Odaj svojin puten – od pisme do molitve’ čitatelju donosi pjesme koje su nastale u korizmeno vrijeme 2004. i predbožićno vrijeme 2017. godine. Druga zbirka ‘Bog je ljubav’ donosi 90 haiku duhovnih pjesama, a ima zanimljivu povijest nastajanja. Naime, kako nam je sam Bruno kazao, nije ih zapisivao na papir jer nije imao namjeru objaviti ih. Ali ih je sms porukama slao jednom prijatelju koji ih je, bez Brunovog znanja, zapisivao i jednog dana mu donio uvezano 90 pjesama.

Na samom početku predstavljanja okupljene je pozdravio moderator predstavljanja prof. Jakov Dukić koji je potom pročitao nekoliko Brunovih pjesama.

Potom je o poeziji Bruna Vučkovića govorio njegov bivši razrednik prof. dr. Ivan Bošković, koji je naglasio kako je Bruno bio njegov najbolji učenik. O zbirkama ‘Odaj svojin puten – od pisme do molitve’ i ‘Bog je ljubav’ prof. dr. Bošković između ostalog je kazao:

‘S jedne strane su aforizmi haikovske sažetosti koji su svojevrsne kristalizacije onih dubokih promišljanja sebe i svijeta u sebi i u mediju same pjesme. S druge strane riječ je o molitvama u kojima Bruno, zazivajući bića onostranoga svetačkoga svijeta, tako dalek a zapravo tako blizak, pokušava otkriti ono što njega muči, koje su to tajne njegovoga svijeta i pokušava kroz riječi naći odgovor na križ koji nosi i na patnju iz koje njegova poezija odgovara.’

Zbirke je predstavio i Brunov rođak prof. dr. fra Ante Vučković, koji je naglasio kako je svaka pjesma, bez obzira spominje li Boga ili ne, u svojoj dubini zapravo molitva.

‘Prva stvar je da i molitva i poezija tjera čovjek da bude iskren. Nemoguće je moliti i lagati ili pisati poeziju i lagati. Drugo što povezuje ta dva načina ljudskog izricanja nutrine je velikim dijelom patnja. Naravno da se u molitvi i poeziji izriču i sve druge moguće emocije, ali bol je jedno od ljudskih stanja koje vapi za riječju. Dok je bol još uvijek podnošljiva, ona se lako pretvori u pjesmu. Kad je teža, ona iz pjesme žudi u molitvu. Ako bude još teža, a to se dogodi nekim ljudima, onda ostane bez riječi i pretvori se samo u krik. Ili možda još gore – ostane i bez krika, ostane nijema bol. Ta tri momenta poezije, molitve i boli su na neki zgusnuti način prisutni u poeziji Bruna Vučkovića’, kazao je fra Ante.

Nakon promocije, prepun dojmova bio je autor zbirki Bruno Vučković.

‘Ja sam presretan, dođe mi da plačem… Večer je počela s pjesmom od fra Bonaventure Dude. Mislio sam je završiti, ali pošto je sve išlo prema veselju, rado bih je sad izrecitirao. Pjesma se zove Pismo fra Bonaventuri u Raj:

Križ u srcu gori tiho,

Slama ćudi gorke tame,

Iz Raja sam vodu pio,

Pisme su mi vlati slame.

Ni mi živit ni umriti,

Lebdin caklon horizonta,

A žarko bi tija biti,

Ma san klaun falšeg mota.

Kad će svanit zadnja ura

Pa da svatin ća san bija,

Ili jugo ili bura ili san zrno soli sija.

Kad će više smiraj boli

Koja kiti ovu kuglu,

Pa da vonj od živi smola

Polomi se u svon ruglu.

A umislio sam da fra Bonaventura odgovara riječima:

Živ san ljudi, Bogu fala,

Vidimo se u tem Raju,

Sve je duša Bogu dala

Na početku i na kraju.’

U glazbenom dijelu večeri nastupili su Klapa ‘Fortin’ iz Trogira, Klapa ‘Filip Dević’ iz Splita, Klapa Sinj, Klapa Hrvace i poseban gost Tomislav Bralić, koji su između ostalog izveli i nekoliko Brunovih pjesama. Na kraju ove sjajne književno-klapske večeri svi zajedno su otpjevali pjesmu ‘Splite moj’.

promocija_bruno_vuckovic3
Facebook
Na vrh