Slaven Kardoš: Sokolarstvo se vraća u naš kraj

Istaknuti sinjski zaljubljenik u prirodu, umirovljeni učitelj Slaven Kardoš napisao je tekst o povratku sokolarstva u cetinski kraj…

Mraz je okovao svaku lokvicu. Snijeg se u osojima još drži. U radnoj sobi sređujem zbirku minerala. Zubato sunce me miluje kroz okno. Hit radio javlja da su u Dicmu pri rekostrukciji ceste otkriveni grobovi. Odmah promislim:“Idem vidjeti“.

Zvonjava mobitela me prene. „Ma tko je sad“ promislim. „Alo, barba Slavene, ja i Brane idemo malo u polje sa sokolovima. Ako imate volju i ako ste slobodni čekamo vas za 15 minuta kod prvog mosta prije Piketa.

Ma koji 15 minuta? Doli sam bio za 5. Na rukama su im bile ptice – Crvenorepi škanjci, ponosna držanja, oštra pogleda. Fotoaparat je odmah bio u funkciji.

Uputili smo se bedemom niz kanal. Ozren i Brane su pustili ptice. Dva tri zamaha krilima i doslovno su dojedrile do prvoga stabla. Sa grane su promatrale teren tražeći plijen. Odmakli smo se stotinjak metara i na poziv slijeću na ruku svoga gospodara. Mužjak i ženka. Ptice su iz uzgoja u Sokolarskom centru u Šibeniku.

Sunce se već sakrilo iza Visoke kada su se obrušile na goluba. Za tren oka bio je u njihovim moćnim kandžama. Sokolari ih nagrađuju pilećim mesom i tepaju im pohvale milujući svoje ljubimce.

Eto, nakon nekoliko stoljeća vratilo se sokolarstvo i u naš kraj. Za vrijeme hrvatskih kneževa i kraljeva lov pticama grabljivicama bila je glavna razbibriga plemstva i jedan od najatraktivnijih lovova na dvorovima.

Lov pticama grabljivicama ponikao je u stepskim predjelima Azije, a na prostore Europe prenijeli su ga Kelti i Iliri.

Na ovim prostorima, u srednjem vijeku, lov sa sokolom i ostalim grabljivicama bio je na vrhuncu. Sokol je u to vrijeme bio simbol moći feudalnog vladara. Ljudi koji su dresirali sokole bili su veoma cijenjeni i dobro plaćeni. A sokoli su toliko cijenjeni da su podanici određenom brojem sokola plaćali porez. Darivanje sokola plemiću ili vladaru bio je izraz dubokog poštovanja prema toj osobi.

U to vrijeme Dalmacija je bila veoma poznata po sokolarima. „Da su pojedine komune na istočnoj obali Jadrana plaćale svoj danak prema različitim vladarima u živim sokolovima vidljivo je iz brojne dokumentacije dubrovačkih arhiva („Lov u Hrvatskoj Dalmaciji od prapovijesti do 21. stoljeća “Mladen Vidović. Str.201.)

Lov sa sokolima i ostalim grabljivicama upražnjavali su i osmanlije i mnogi vladari diljem Europe i Azije.

Uporaba vatrenog oružja u lovu zapostavlja lov pticama grabljivicama i ono zamire.

Zadnjih tridesetak godine polako se počinje buditi taj oblik lova. No to nije više onaj lov kao u srednjem vijeku. To je sada više ljubav prema tim pticama koje su iz umjetnog uzgoja. Današnje sokolarenje ima veće značenje od samog lova. Ono je više cilj zaštite ptica grabljivica. Sokolari su ti koji su razvili umjetni uzgoj te proveli reintrodukciju i revitalizaciju određenih populacija ptica grabljivica koje su bile pred izumiranjem.

Sokolarstvo se u Hrvatskoj vraća na široka vrata pa su i zakonodavci sokolarstvo uvrstili u Zakon o lovstvu. Tako su Pravilnikom o lovu pticama grabljivicama regulirani sva pitanja o vrstama ptica, njihovom porijeklu, kao i o polaganju ispita za sokolarenje. Diljem Hrvatske sve je više sokolara. Tako je u studenom prošle godine u Jastrebarskom održan 2. međunarodni sokolarski susret na kojem je bilo 11 jastrebova, 5 sokolova i tri orla.

Slaven Kardoš – Učitelj