U Otoku i Rudi upriličeno obilježavanje 73. godišnjice stradanja civila

Izvor: Općina Otok

U Otoku i Rudi služene su svete mise na sjećanje nevino stradalih u strašnom pokolju izvršenom u rano proljeće 1944. godine u vihoru II. svjetskog rata.

Čitanje imena smrtno stradalih tjeralo je suze na oči rodbini i poznanicima. Teško je s tim živjeti kad se zna da su nevino, za nijedan oblik krivnje izgubljeni životi i prekinuta nit stvaranja obitelji.

Umirali su sa spomenom Gospe, Isusa, sv. Ante, sv. Martina i drugih svetaca na usnama. Molitva i spominjanje Boga i majke označavali su njihovu pripadnost vjeri i domu. Voljeli su svoj dom, koji je od Gale, Litrića, Strane, Ovrlje, Rude, Voštana i ostalih mjesta bio njihov svijet u velikom svemiru. Tu su rođeni i svoje korijenje bili pustili, ali velika sila ljudskog zla im je odrezala stablo i pustila da se osuši korijenje.

U obilježavanju 73. obljetnice vidljivo je da se zločin dogodio iz pobuda ideologije i snage jačeg nad nemoćnim.

‘Uvjerenja su nekad lažna i u trenutku kad očekuješ prijateljstvo, osjetiš da te napušta saveznik i da si malen i nebitan ako njemu snažnom nemaš što dati. Zato istinski prijatelj hrvatskom narodu pripada (papa) sveti Ivan Pavao II. Slijepac iz čitanja u evanđelju kad dobije mogućnost gledanja i da koristi um i druga osjetila putokaz nam je da ne smijemo zatvarati oči pred nihilističkim temama i tako nametnutim vrijednostima. Oduprimo se tome vjerovanjem u svoje i svoju obitelj i Domovinu. To su vrijednosti koje su nam date od naših predaka i njegujmo ih kao zalog za vlastiti opstanak i razvoj. Veliki pjesnici su nas učili da je teško Hrvat biti na svome (jer su nam veliki sudbinu krojili) ili da je vjerovanje u svoje i sebe bolje nago dati se strancu. Pokušajmo stvoriti bolje uvjete živote i nemojmo ići u tuđinu, svjedočimo da to što živimo je dobro, da je u nama Kristov put i da ovo vrijeme korizme bude iskušenje iz kojeg izlazimo bolji. Bog neka je uz njihove duše i uz naš dom i zato obasjaj nas Gospodine svojim svjetlom’, propovijedao je fra Žarko Relota.

Propovijed u Rudi održao je don Branimir Projić koji je naglasio:

‘Bio je to krvavi nagovještaj Uskrsa, nedužna krv je tekla Cetinom i Rudom. Bio je to veliki zločin s pitanjem zašto? Draga braćo i sestre okupili smo se sedamdeset i treći put da dostojanstveno odamo poštovanje ovim žrtvama i mučenicima. Pisanih tragova je malo i iz zapisa nismo doznali pravu istinu, ali ima pisanih tragova s dijelom opisa događaja u Kambera. Silvestar Kamber je to opisao u pismu kojeg je poslao u Kanadu kod Dragutina Kambera, vojnog vikara. Rat je teško vrijeme koje nosi ubijanje, a ubijanje zna prijeći u naviku, a i ljubav kad prijeđe u naviku nije dobra. Bilo je to nepovratno izgubljeno stanovništvo koje nije sa kućnog praga željelo otići jer se nije ni zašto osjećalo krivim. Ali ona strana nije tako mislila i izvršila je veliki pokolj. Stradalo je 70-tak djece ispod petnaest godina starosti, mnogo žena i staraca. Padali su kao snoplje, živi su gorjeli u vatri, samo zato što su voljelo svoj kraj, kuću, obitelj, crkvu i hrvatski rod. Kako je bilo teško preživjelima. Kako se bilo teško oporavljati od te velike nesreće. Samo vjera u bolje sutra, samo nada uz svoje najmilije i štovanje svojih svetinja nosilo ih je u daljnji život. Nikada se ne zaboravlja ta žrtva i to nas potiče da budemo bolji u svakom pogledu. Neka ova zajednička molitva bude molitva za spokoj njihovim dušama a njihova smrt zalog za naše bolje sutra i nas što ih se sjećamo i za našu Rudu’.

Iza svetih misa položeni su vijenci, buketi cvijeća i upaljene su svijeće na spomen kosturnice u Otoku i Rudi.

Svetim misama prisustvovao je vjernički puk, saborski zastupnik Ivan Šipić izaslanik Hrvatskog sabora (Hrvatski sabor je pokrovitelj komemorativnih događanja), dožupan Luka Brčić, načelnik općine Branko Samardžić sa suradnicima i članovima Općinskog vijeća, branitelji i predstavnici MO. Molitve odrješenja predvodili su fra Miroslav Ančić i don Stipe Ljubas sa ostalim svećenicima.