Uređenje izvora Gorućice

Tekst i foto: Monika Vrgoč, direktorica Turističkog ureda, Turistička zajednica grada Sinja

Turistička zajednica grada Sinja, uz potporu Splitsko-dalmatinske županije i Grada Sinja, u suradnji s Hrvatskim vodama i Cetinom d.d., uredila je i označila izvor bujičnog potoka Gorućice.

Kako bismo očuvali ovaj iznimno značajan izvor i pridonijeli unaprjeđenju turističke infrastrukture, izvor Gorućice označili smo info tablom,  postavili putokaz,  koš za otpatke i dvije klupe za sjedenje.

Gorućica  je  bujični potok, ili bolje reći sezonski potok. Izvor Gorućice nalazi se na 340 m/nv  zapadno od  Sinja, podno Pavića  klanca. To je  veća udubina  obrubljena  stijenama. Kada jesenske kiše napune podzemne spremnike višak vode pokulja iz podzemlja i Gorućica poteče  kao prava rijeka. Grgolji i žubori preko oblutaka obraslih mahovinom (Bryophyta sp.) da bi  mirno  protekla kroz Sinj do Sinjskog polja. Žubori, teče  i napaja biljke i životinje sve do  polovice svibnja i onda  se povuče u podzemlje.

S  juga, sjevera i zapada omeđena je obraslim kosinama brda, a s istoka livadama. Takav geografski raspored utjecao je na biljni i životinjski svijet  oko izvora. Šumoviti dio je asocijacija  hrasta  medunca (Quercus pubescens) sa crnim grabom (Ostrya carpinifolia), bijelim grabom (Carpinus orientalis) i običnim jasenom (Fraxinas ornus). U nižim slojevima šume  raste lijeska (Corylus avellana) i drijen (Cornus mas ). Na rubovima  šumskog pojasa  rastu  trnina (Prunus spinisa) i kupina (Rubus caesius) isprepleteni  običnom pavitinom ( Clematis  vitalba). Između stijena u gustišu rastu  bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) i šparoga (Asparagus scutifolius). Uz grmlje se povijaju stabljike  bljušta (Tamus communis), a jasika (Populus tremula ) svake godine   zauzima  sve  veći teritorij i livadu pretvara u  gustu šumu. S proljeća na livadama uz vodotok procvjeta drijemovac ( Leucojum aestivum), uz rubove  grmlja i šume  mirisna ljubica (Viola odorata), obični jaglac ( Primula  vulgaris) pužarka (Isopyrum thalictroides) i purpurni volovod (Orobanche purpurea). Najesen pod grmljem  procvjeta  ciklama ( Cyjkamen  europaeum), a po livadi  mrazovac (Colchicum autumnale). Od kaćunka najčešći je  močvarni kaćun (Orchis laxiflora)

Francesko  Carrara  je 1840. u izvoru  Gorućice  pronašao prvi primjerak  čovječje ribice  (Proteus anguinus ). Tako  je Gorućica zabilježena kao  prvo nalazište  tog vodozemca u Hrvatskoj. Od vodozemaca tu obitava pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra). Nogati gmazovi su predstavljeni  zelembaćem (Lacerta viridis), a beznogi  sa  šarom poljaricom ( Hierophis gemonensis ) i bjelouškom (Natrix natrix).

Šuma i livade su stanište velikog broja  kukaca, leptira i ptica. Najatraktivniji kukac je svakako jelenak (Lucanus cervus). Od leptira  dominira  glogov bijelac (Aporia  crataegi) i bjeloglavi ovnić (Amata Syntamis  phegea). Grmovi su idealno mjesto za gniježđenje  rusog svračka ( Lanius collurio), a u šumi je šojka (Garrulus  glandarius). Po gustim strminama  jazbina živi jazavac (Males males).

U ugljenokopu blizu izvora pronađen je zub mastodonta (nalazi se u prirodoslovnoj zbirci  Muzeja Cetinske krajine).

Izvor Gorućice idealno je izletište svih ljubitelja prirode. Idealan za upoznavanje s bogatom florom i faunom Cetinske krajine. Tijekom školske godine posjete ga brojni učenici predvođeni profesorima, koji dugi niz godina kroz brojne akcije uređuju ovaj izvor s ciljem razvijanja svijesti o važnosti prirodne baštine i očuvanja voda, jer upravo je čovječja ribica pokazatelj kvalitete i čistoće okoliša, a prvenstveno voda.

Ovom prilikom zahvaljujemo se još jednom učitelju Slavenu Kardošu na nesebičnoj pomoći oko uređenja izvora Gorućice, kao i učiteljima i učenicima OŠ fra Pavla Vučkovića.