Uskrsna čestitka gvardijana Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petra Klapeža

Autor/ica
Objavljeno: 21 travanj, 2019

Gvardijan Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petar Klapež uputio je uskrsnu čestitku svim vjernicima.

‘ZNAMO DA SI DOISTINE USKRSNUO, BOŽJI SINE!’

‘Što tražite Živoga među mrtvima?’

Draga štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske, braćo i sestre!

Nakon korizmenoga vremena, u kojem nas je liturgija pozivala da se obratimo, više molimo i činimo djela ljubavi, došao je i svečani dan Uskrsnuća Gospodnjega. Uskrs je, zapravo, središnji događaj u povijesti spasenja. On je srce i polazište vjere i kršćanskog nauka. Znamo da kršćanstva ne bi ni bilo, da se uskrsnuće nije dogodilo. Zbog toga i piše Pavao Korinćanima da bi bez uskrsnog događaja vjera bila prazna i bez temelja: ‘Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje’ (1 Kor 15,14).

Slavimo Isusovo uskrsnuće. To je prava, duboka radost utemeljena na sigurnosti da uskrsli Krist više ne umire, već je živ i djeluje u svojoj Crkvi i danas. Ta je sigurnost pohranjena u srcu vjernikâ od onoga uskrsnog jutra, kada su žene pošle na Isusov grob, a anđeli im rekoše: ‘Što tražite Živoga među mrtvima?’ (Lk 24, 5).

Te riječi su kao kamen međaš u povijesti; ali i ‘kamen spoticanja’, ako se ne otvorimo Radosnoj vijesti, ako mislimo da manje smeta mrtvi Isus od živoga! Međutim, koliko puta, u svomu svakodnevnom životu želimo čuti riječi: ‘Što tražite Živoga među mrtvima?’ Koliko samo puta tražimo živoga među mrtvim stvarima, među stvarima koje nam ne mogu dati život, među stvarima koje danas jesu, a sutra ih više ne će biti. Među prolaznim stvarima toliko toga se nakupi u našim životima. ‘Što tražite Živoga među mrtvima?’

Početak Crkve vezan je uz onaj duhovski proglas istine koju je apostol Petar ovako formulirao: ‘Bog uskrisi Isusa od mrtvih. Mi smo tomu svjedoci!’ (Dj 2, 32). Kršćanstvo živi od te istine i već dvije tisuće godina navješćuje svim naraštajima činjenicu praznog groba, kao i ono što su apostoli nakon toga čuli, vidjeli i doživjeli. Oni su bili povlašteni svjedoci toga povijesnog i nadpovijesnog događaja. Uskrsnuli Gospodin, naime, s njima razgovara, tješi ih, povjerava im poslanje i upućuje ih ‘neka idu i propovijedaju Evanđelje svemu stvorenju’ (Mk 16, 15). On, međutim, ne dokida bol, patnju i smrt, već im daje novo značenje. Bol se pretvara u radost, poraz umiranja u pobjedu uskrsnuća, a smrt u život. Zbog toga i pjevamo s uskrsnom vjerom i zanosom: ‘Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine!’

To želimo kada se zatvorimo u bilo koji oblik sebičnosti, kada se zavedemo zemaljskim silama i stvarima ovoga svijeta, zaboravljajući Boga i bližnjega; kada svoje nade polažemo u svjetovne ispraznosti u uspjeh. Tada nam Božja riječ govori: ‘Što tražite Živoga među mrtvima?’ Zašto tražiš tamo? To ti ne može dati život! Možda će ti pružiti veselje koje kratko traje, a zatim? ‘Što tražite Živoga među mrtvima?’ Ta nam rečenica mora ući u srce i ona mora posebno ovih uskrslih dana zaživjeti u našemu vjerničkom životu.

Znamo da nije lako biti otvoren Isusu. Prihvatiti život Uskrsloga i njegovu prisutnost među nama nije nešto samo po sebi razumljivo. Evanđelje nam omogućuje vidjeti razne reakcije: apostola Tome, Marije Magdalene i dvojice učenika iz Emausa. Dobro je suočiti se s njima. Toma postavlja uvjet za vjeru, traži očevidnost, traži da dotakne rane; Marija Magdalena plače, vidi ga, ali ga ne prepoznaje, postaje svjesna da je to Isus tek kada ju on pozove po imenu; učenici iz Emausa, potišteni i obuzeti osjećajima poraza, susreli su se s Isusom tek kada su dopustili da im se na putu pridruži tajanstveni putnik. Svaki na svoj način! Tražili su među mrtvima onoga koji je živ i sâm Gospodin ih vodi na pravi put.

Print Friendly
Facebook
Na vrh