mel

Uskrsni običaji na području cetinskog kraja

Autor/ica
Objavljeno: 17 travnja, 2019

Na održanom 14. Nacionalnom sajmu pršuta, održanom prošlog vikenda u Sinju, zanimljivu gastronomsku priču ispričali su i praktično priredili članice i članovi KUD-a ‘Cetina’ Sinj.

U svojoj prezentaciji naziva ‘U zemane’ okupljenim posjetiteljima pripremili su jela cetinskog kraja, a neka su u davnim vremenima bila svakodnevica za žitelje cetinskog kraja. I dok su spremali arambaše, kiseli kupus, domaće uštipke, sir, u iščekivanju najradosnijeg blagdana Uskrsa, Marija Cvitković i Mara Bešlić prepričale su nam kako je to nekada za Uskrs bilo u selima oko Peruće – Potravlje, Vučipolje, Zasiok i drugim mjestima.

‘U Potravlju, di san se udala i odakle su moji prijatelji Jozo i Mara Bešlić, i u mom rodnom Vučipolju običaji su više-manje isti. Bila su to lipa vrimena puna ljubavi i zajedništva u obitelji. Veliki tjedan za nas je u mladosti bio nešto posebno. Umiješ se na Cvitnicu u kajinu ili kamenici punoj cvića, ode se na misu, blagoslivljaju se grane masline, lovora, jelice i tako zakoračiš u Veliki tjedan’, počela je priču poznata etnobaštinica Marija Cvitković.

Na njenu priču nadovezuje se Mara Bešlić koja kaže koliko je sela toliko je i običaja, iako su vrlo slični. Pripreme za Uskrs, kazuje nam, kreću u ponediljak nakon Cvitnice.

‘Valjalo je pripremiti suđa i rane za te dane. Nije ti dušo onda bilo deterženta i modernog suđa. Ono što se imalo bi se lukšijalo. Skuva bi se lug u vodi i onda bi se ta smjesa prinila na posude i peri, očisti… tako se tada čistilo. Za te dane iz ormara bi se vadila najbolja roba, tribalo je izgledati lipo, posebno cure na Uskrs, ali to je vridilo ako si ima šta posebno obući’, prepričava Mara običaje iz djetinstva.

Veliki dani, od četvrtka pa do Uskrsa bili su posebni…

‘U Veliki četvrtak, kojeg smo nazivali zeljavi četvrtak spremala se rana od raznih pripravaka. Bilo je tu blitve, a najviše divljeg zelja. Brala bi se kopriva, vrtenac, zečije uvo, vučija stopa, didove gaće, mličika i druga zelja što bi majka priroda dala, bili su to spcijaliteti. U Veliki petak je bio zapovidni post, malo ko je tada ima ribe, skuvalo bi se malo kumpira lešo, odnosno kumpira u gaćama, manistre bez ičeg ili popara. Pilo bi se crno vino, govorilo se koliko bi vina ušlo u tilo tog dana, toliko se stvaralo nove krvi. Velika subota bila je slična petku, a na Uskrs bi se uvik našlo nešto lipo. Kupus kiseli, nešto suvog mesa, ljudi su imali tada i blaga pa bi bilo i pokoje janje, malo pršuta, kako bi ko ima. Ali, bili su zadovoljini svi’, ističe Marija Cvitković.

Uskršnje dane, prisjeća se Mara Bešlić, pratili su brojni običaji, od spremanja i bojanja jaja, slastica i posvećenica.

‘Ko bi ima glatkog brašna bilo bi pravo blago jer bi se mogle subotom spremiti sirnice ili posvećnice. Jaja bi se bojala na drugi načine. Ko je da onda boje ka danas. Želiš li da ti je jaje plave boje, skuvaj u lišću od jasena, ako ćeš crvena, skuvaj u kapuli. Zelena boja jaja bi se dobivala od kuvanja u ditalini, bila od bilih kokošiju. To bi se nosilo na ponoć na blagoslov i čekala bi se nedilja jutro, a ko je to moga dočeka’, ističe Mara Bešlić, dodajući kako se ne bi smilo uzet ništa blagoslovljeno dok glava kuće ili stariji to ne vide. Tribalo bi se najprije pomoli, onda možeš dobit jaje i komadić posvećenice, a za ručak bi se ipak obilnije blagovalo, a poslijepodne bi se na guvnu igralo kolo i pivalo.

U te dane bilo je i drugih običaja za koje mladi danas malo znaju.

‘Kad bi doša Veliki četvrtak, zvona na crkvi bi se vezala i nema zvonjave do Uskrsa. Nisi smio galamiti, nije bilo buke, nije bilo svata niti nekih drugih slavlja. Isto tako, u te dane nije se radilo u polju niti nešto posebno oko kuće. Jedino bi se dozvoljavalo da bi ljudi tada mogli raditi i pomagati siromašnima i udovicama, to je tako bilo, a subotom bi bio blagoslov vatre.’

‘Uz to što se prigodno pivalo u crkvi, kod kuće bi se pivalo iz pismarica koje su starije žene imale i to bi kazivale, a mi mlađi gledaj u njih dok kazuju ka u Boga’, ističe Marija, dodajući kako je sve velike dane u crkvi bilo posebno od procesija, ljubljenja križa, pivanje muke, posveta vatre… moglo bi se o tom pričati danima.

Ovakvih i sličnih priča vezanih za tradiciju i običaje Uskrsa na cetinskom području ima mnogo. Svatko iz svog mjesta može prepričati različete zgode i priče, one su neizostavni dio u katoličkom puku. Ove priče ispričane su od ljudi s iz cetinskog kraja koji dragocjenim prikazima brižno čuvaju tradiciju, jer ove uspomene sa pučkih svetkovina neprocjenjive su vrijednosti.

ferata@ferata.hr
0997370409