Ante Čarić: ‘Kao glazbenik imam veći mir nego kao teolog’

U trećoj ovogodišnjoj emisiji ‘100 ljudi, 100 ćudi’ Hit radija gost nam je bio Brnažanac Ante Čarić, govoreći o svom zanimljivom životu kao teologa i glazbenika.

Aktivan od najranije mladosti u društvenom životu svojih Brnaza, osobito je ponosan na vođenje klape Prijatelji, koja je osnovana 1999. godine:

‘Uzor nam je bila klapa Sinj, čak smo se i postavili glasovno prema njima. Imali smo i list klape, godišnjak Brnaška strana, koji je izlazio uz pomoć KUD-a Brnaze, crkvenih zborova… Tu moram spomenuti pok. Stipu Mandaca koji je jako pomogao. Izašlo je 7 brojeva. Mislim da je to bila jedna lijepa stvar za Brnaze.’

Mandolinskom sastavu Osinium pridružio se nakon osnivanja:

‘Zavolio sam mandolinu, gitaru, pjevanje, to je moja druga ljubav, to me baš ispunja. Nastojimo gurati koliko možemo, mislim da bi Sinj tu trebao više ulagati jer je mandolina baš dalmatinski instrument.’

Kad je riječ o Anti Čariću kao teologu, sve je počelo kada je nakon završene osnovne škole stupio u sinjsko sjemenište, upisao Franjevačku klasičnu gimnaziju:

‘Prvu godinu smo pošto je bio rat išli u sjemenište u Živogošću, sjećam se da sam došao na dan kad je razarač ‘Split’ bombardirao Split. Sjemenište mi je bilo lijepo razdoblje, imali smo svoj red. Kasnije sam bio na Visovcu, prošao godinu kušnje, zatim otišao u Makarsku na bogosloviju dvije godine. To razdoblje i jest faza ispitivanja jesi li za to ili ne. Vidio sam da to nije za mene.’

Nastavio je studirati teologiju kao civil:

‘Treću godinu sam bio u Splitu, a zatim pošto sam bio nemirnoga duha dvije godine sam bio u Zagrebu, gdje sam dobio smještaj u Domu Stjepan Radić. Bilo je nekih problemčića, pa sam se vratio u Split gdje sam diplomirao.’

Nakon završetka studija zaposlen je na Rabu, poučavajući vjeronauk učenike od petog do osmog razreda osnovne škole. Vodio je klape, zbor, svirao u kazalištu. Ali, javila se nostalgija za Brnazama i cetinskim krajem, kao i želja da se za njega pronađe mjesto bliže kući, osobito kada je saznao da se neki njegovi kolege zapošljavaju u rodnom kraju. Ipak, sljedećih nekoliko godina u našoj županiji radio je samo kao zamjena. Na pitanje zašto nije došlo do situacije da bude stalno zaposlen Čarić kaže:

‘Ne znam, valjda ima previše teologa. Teško je biti kritičan jer ovisiš o nečemu, ali mislim da bi sustav trebalo malo drugačije organizirati.’

Prihvatio je posao u trgovačkom centru u Sinju, ali od teologije nije odustao.

‘Kao teologa zanima me mariologija kao dio teološke grane, dogmatičar sam po usmjerenju. Želio sam potaknuti da se što više istraživa 1715. godina, pojam čuda.’

Godine 2016. izdao je u vlastitoj nakladi knjigu ‘Gospa Sinjska – prilog razumijevanju’, u kojoj propitkiva čudo iz 1715. godine. Knjiga je od donositelja odluka vezanih za program tadašnjeg ‘Sinjskog ljeta’ označena kao prepolemična prema Zaštitnici Grada.

‘Ni dandanas ne znam zašto je knjiga izbačena. To je jako dobra knjiga. Svatko tko je pročitao makar uvod zna da knjiga ne govori protiv čuda, nego kaže da je to nemoguće dokazati i da puno više postoji argumenata kontra nego onih koji su za čudo. I to cijela knjiga dokazuje. A u knjizi se navodi da se Gospi treba moliti, da je ona Zagovornica.’

Godine 2019. Čarić je dao otkaz u trgovačkom centru i upisao poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. U rujnu 2022. obranio je licencijatski rad na temu ‘Teološka analiza zbornikâ dalmatinskih klapskih pjesama i klapsko pjevanje iz perspektive nove evangelizacije’.

‘Kako se bavim glazbom i teologijom, želio sam povezati jedno i drugo, pogotovo što volim klape i klapsko pjevanje. Napravio sam licencijatski rad, a nastavak i dovršetak doktorskog studija 80 posto ovisi o meni, a 20 posto o Fakultetu i nekim drugim stvarima. Mislim da će to biti završeno za dvije-tri godine. Pretpostavljam da će mi taj akademski naslov donijeti nešto u smislu zaposlenja. Ali ja, da budem iskren, više volim da me se percipira kao glazbenika nego kao teologa jer onda imam veći mir. Teologija su više znanstveni članci, sudjelovanje na raznim simpozijima. Glazba mi je više prema vani, a teologija na duhovnoj razini.’

U emisiji je Čarić odgovarao i na pet ležernih brzih pitanja voditelja kroz rubriku ‘Petarda’. Na pitanje Everton ili Liverpool odgovorio je Everton, između klape i zbora odlučio se za klapu, Mira Bulja preferira u odnosu na Igora Vidalinu (iako tvrdi da ga ne zanima politika), u filozofskoj dvojbi biti ili imati odabrao je biti, a u gastronomiji ćevapima je dao prednost u odnosu na burek sa sirom.

Tijekom emisije uz Portret gosta emitiran je prilog u kojem je o Anti Čariću govorio njegov prijatelj i suradnik Zoran Banović.

Cijelu emisiju ‘100 ljudi, 100 ćudi’ u kojoj je gostovao Ante Čarić možete preslušati OVDJE.