Fra Jozo Župić: Što čuva DA u Karlovcu glede Kuletina?

Na početku bih zamolio Kuletinove poštovaoce, kao i one koji prate moje tekstove o njemu, a imaju drukčije mišljenje, da ubuduće imaju na pameti ovu kratku priču koju donosim, kojom želim potaknuti sve, da u životu ne gledaju samo tamnu stranu života bilo kojega čovjeka nego i ono pozitivno što je on, ili što smo mi učinili. A toga ima kod svakoga od nas. Vidjet ćete da će vam život biti ispunjen dobrotom, svjetlošću, nadom u bolje sutra.

Priča glasi: Profesor je podijelio studentima ispitni list na kojemu je bila crna točka. Svi su trebali pogledati tu točku i opisati što vide. Svi su opširno opisali točku – njenu strukturu, njenu boju, njenu poziciju na listu, ali nitko nije opisao bijeli papir.
Tako je u životu. Mi se koncentriramo na tamne točke i previdimo koje nam se sve mogućnosti daju.
Stoga je važno da budemo svjesni i radosnih točaka života, da ih prihvatimo i dalje cijenimo.
Kako je lijepo kad netko na vas misli, kad je spreman u svakom trenutku biti vam od pomoći, dati savjet, učiniti nešto za vas što vam je u ovom trenutku vrlo važno. To se može odnositi na razne životne situacije.

U mom istraživačkom poslu glede Josipa Kuletina bilo mi je važno doći u Državni arhiv u Karlovcu. Ali, kako sam izvan Hrvatske, trebao sam nekoga zamoliti da u moje ime bude prisutan u arhivu. I gle čuda, javila se znanstvenica dr. sc. Lidija Bencetić, kojoj sam poslao moje knjige o Josipu Kuletinu. Neovisno o knjigama, ona mi je obećala da će rado poći u Državni arhiv i pokušati nešto pronaći o Josipu Kuletinu.

Obećanje je izvršila i piše mi: “Javljam Vam se nakon provedenog istraživanja u Državnom arhivu u Karlovcu. Uspjela sam pregledati sve kutije gradskog poglavarstva, koje se odnose na period od veljače 1942. do 1945 godine (ukupno 20 kutija). Nažalost, pronašla sam samo jedan dokument koji se indirektno tiče Josipa Kuletina. Ostala građa u kutijama su uglavnom dosjei pojedinaca i dosjei tvornica.

U novinama sam pronašla jednu vijest u kojoj se navodi Kuletinovo ime.
Žao mi je što arhiv nije bogatiji, ali tako je to s našom ostavštinom, slaganje mozaika s nedovoljnim brojem kamenčića….

Drago mi je što sam barem malo pomogla. Nažalost, naša baština je dobrim dijelom uništena, stoga ni rezultati istraživanja nisu bogati. Ako se susretnem s još kojim podatkom o Josipu Kuletinu, rado ću ga zabilježiti i poslati Vam.”

Zahvalan sam Lidiji. Za FERATU donosim prvi prilog koji se kako ona reče, indirektno tiče Josipa Kuletina.

To je pismo-poziv Gradskog poglavarstva u Karlovcu od 4. travnja 1942. pod brojem 9234/942

Na tri stranice Dr. Deak Franjo, gradski načelnik Karlovca poziva Hrvate i Hrvatice, da se “10. travnja 1942. navršava prva godišnjica uskrsnuća slobodne i nezavisne naše drage domovine, osnutka Nezavisne Države Hrvatske. Nakon 830 god. borbi, žrtava i stradanja Hrvatski je narod konačno opet u svojoj vlastitoj Nezavisnoj Dražvi Hrvatskoj.

Puni sreće i ponosa, da smo upravo mi doživjeli ostvarenje stoljetne misli i težnja brojnih pokoljenja i boraca, za što je hrvatski narod tokom stoljeća pridonjeo nepregledne žrtve životima i krvi svojih branitelja.
Iako danas u ovim ratnim i ozbiljnim vremenima nije vrijeme slavljenja i veselja, nego rada i borbe, proslavit ćemo prvu godišnjicu osnutka naše države sa ozbiljnim odlukama, da u slijedećim danima svim snagama prionemo radu i izgradnji naše države.” Tako gradski načelnik Karlovca.

U daljnjem svom pozivu daje raspored proslave i poziva profesore i učiteljski zbor da u svojim školama govore o značenju osnutka Nezavisne Države Hrvatske.

Poziva sve javne ustanove, sva gospodarska društva, čitaonice, pjevačka, književna i ina prosvjetna društva te vatrogasno društvo da održe svečane sjednice na kojima će stvoriti zaključak što treba u drugoj godini oslobođenja izvesti kao osobito djelo u spomen na prvu godišnjicu osnutka naše države.

Poziva da se na svim crkvama grada čuju crkvena zvona. Da 9. travnja bude koncert Hrvatske domobranske glazbe. (Ovdje se indirektno susrećemo s Josipom Kuletinom).

Koncert je održan i imamo zapis Josipa Kuletina iz njegove bilježnice koju smo otisnuli u knjizi simpozija.

Evo što se izvodilo toga dana, 9. IV. 1942. na Promenadi:

1. Zajc: Zrinjsko Frankopanska kor.
2. Zajc: Ban Leget, uvert.
3. Kuletin: Dalmatinski biseri br. 2.potp.
4. Vilhar: Hrvatski ples I.
5. Leopold: Hrvatski biseri, potp.
6. Gotovac: Naš Jadran, korač.

Kuletin je također 10. travnja u 6 sati ujutro nastupio s budnicom Domobranske glazbe.

Na Jelačićevom trgu u Karlovcu u 9 sati bila je svečana misa zahvalnica a nakon mise zborovanje.

Načelnik je tom prigodom pozvao građanstvo grada Karlovca, da 9. i 10. travnja okite svoje domove hrvatskim zastavama, a svoje stanove odnosno prozore cvijećem, sagovima i hrvatskim zastavicama.

Uvjeren je da će se rodoljubivo građanstvo grada Karlovca kao i uvijek tako i za ovih svečanih dana odazvati njegovom pozivu, te time dokazati da je grad Karlovac dostojan svoje slavne prošlosti i da je uistinu naš najrodoljubljivi grad!

Ovaj poziv iz 1942. godine može i nama poslužiti, da se upitamo kako slavimo i koliko doprinosimo našoj slobodnoj Hrvatskoj za koju su i u Domovinskom ratu pali mnogi životi na oltar Domovine. Josip Kuletin radovao se slobodnoj Hrvatskoj i to ne smijemo zaboraviti! I zbog Hrvatske je izgubio svoj mladi život u 39. godini svoga života.
Neka mu je vječna slava sa svima onima koji su u njegovo vrijeme također pali za Hrvatsku!