Fra Jozo Župić: Točan datum Kuletinove smrti?

Autor/ica
Objavljeno: 31 prosinca, 2020

kuletin
Ovih dana svi smo potreseni gledajući prizore iz gradova Siska, Petrinje, Gline i okolnih mjesta u kojima ljudi ostadoše bez krova nad glavom uslijed strašnog potresa koji je potresao ne samo kuće, crkve, brda i polja, nego još više ljudska srca, ljudske duše i izazvao strah, očaj, plač i prouzročio rane na tijelu i duši, te odnio živote osoba različitih uzrasta. Ujedinila se  domovinska i iseljena Hrvatska u zajedništvu sa cijelim svijetom koji nudi pomoć u hrani, odjeći, novcu i na razne druge načine kako bi se ta teška tragedija koliko toliko ublažila, te da ljudi osjete da nisu sami, da nisu zaboravljeni. Meni je posebice upao u oči prizor maloga psa koji sjedi na ruševini kuće pod čijom ruševinom nastrada gospodar toga psića.

A kako je bilo obiteljima u drugom svjetskom ratu kad im se njihovi najdraži nisu vratili, a željno su ih iščekivali Jedan od njih je i Sinjanin Josip Kuletin. O njemu sam dosta pisao. Možda će mi netko i zamjeriti. Međutim čovjek je vrjedniji od bilo koje životinje. Zahvalni smo psima tragačima koji pomažu da se nađu ljudi pod ruševinama. Još smo zahvalniji onima koji nam mogu reći gdje su naši dragi pokojnici koji su ni krivi ni dužni završili u nekoj jami, bačeni kao životinje, da im se spomen zatre. To nećemo dozvoliti.

Znanstvenica Lidija Bencetić u svom tekstu naslovljenom “Karlovac 1945.-prvi mjeseci poslije rata, obnova i organizacija rada”, donosi jednu rečenicu koja glasi: “Nakon što je OZN-a završila “čišćenje” grad je predan u ruke Gradskog narodnooslobodilačkog odbora (GNOO-a)”

Zamislite riječ čišćenje? Na koga se ili što odnosi? Na odvoz smeća poput čišćenja u Sisku, Petrinji, Glini nakon potresa, ili na ubijanje nepoćudnih? Niti jedna riječ objašnjenja tog izraza. To, što je stavljen pod navodnike, ne znači ništa. Ili poštovana znanstvenica ima baš takav stav o čišćenju, ili se ne usudi objasniti preneseno značenje.

Našega Josipa Kuletina odvela je OZNA 6. lipnja 1945. godine. Više se nije vratio. Nakon dugo godina njegova supruga Mira ipak je došla do nekoga rješenja. Rješenjem “u ime naroda” iz 1953. godine Kotarski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Špoljarić Eugenu, kao sucu pojedincu, u vanparničnom predmetu, riješio je: Josip Kuletin proglasuje se za umrlog. Kao dan smrti ustanovljuje se 31. prosinac 1945. godine.

U Državnom arhivu u Splitu nalazi se Matica krštenih koja pripada župi Gospe Sinjske. Kad će se ta i druge Matice vratiti župi?  U njoj nalazimo i Josipa Kuletina koji je rođen 3. siječnja 1906.  Kršten je 22. siječnja 1906. Krstio ga je o. Augustin Škomrlj. Kum na krštenju bio je Laštre Bože, r.k., bikar, a svjedok je bio Frano Bareza.

U rubrici na kraju upisa piše: “Prema rješenju predsjedništva kotarskog suda Karlovac Br. I.Og. 24/53 od 16. XII. 1953. Proglašen je umrlim. Kao dan smrti smatra se 31. XII. 1945…” Taj podatak unesen je za matičara Poljak Petra 21. I. 1954. Bili bismo zahvalni da nam je gospodin sudac uz proglašenje umrlim Josipa Kuletina kazao i mjesto gdje je pokopan.

Nastavljamo traganje kao što psi traže po razrušenim kućama Siska, Petrinje i Gline ima li još netko živ.

Fra Jozo Župić

Print Friendly, PDF & Email
Facebook
Na vrh