Predstavljen CD Josipa Kuletina u Hrvatskoj katoličkoj župi München

Izvor: Bože Marić

Na redovitom susretu akademičara Hrvatske katoličke župe München u utorak 26. studenog, u prostorijama Misije predstavljen je CD ‘Josip Kuletin-izabrane skladbe’.

Voditelj akademskog kruga M. A. Ante Moro, između ostalog, rekao je sljedeće:

‘Josip Kuletin, sin vrletnog dalmatinskog krša, glazbenik u tri vojske, biva koncem svibnja 1945. godine odveden od tadašnje OZNE, od njemu poznatih susjeda iz njegovog kraja u nepoznatom pravcu na put bez povratka i u zaborav.

Njegova sudbina i njegovo ime bili su jedno vrijeme, potpuno zaboravljeni, kako su i namjeravali komunistički ideolozi, ali zalaganjem i marom fra Joze vraćeno mu je dostojanstvo, te se njegova imena i djela danas spominjemo s poštovanjem.

Fra Jozo Župić, dušobrižnik u katoličkoj župi München prihvatio se posla, uložio mnogo truda i vremena i od zaborava oteo lik i djelo tog glazbenika iz Sinja. Kuletinova djela su se redovito izvodila za vrijeme Alke, mladi naraštaji uživali su u njegovim koračnicama, a njegovo ime se nije smjelo spominjati.

Zaslugom fra Joze Župića Josip Kuletin je danas poznat i priznat, a njegovi ubojice pripadaju mračnoj povijesti.’

Moderator večeri Božo Marić, kratko je rekapitulirao dosadašnji fra Jozin rad o Kuletinu, napomenuvši da je fra Jozo najprije napisao i objavio Kuletinov životopis  (2019.), potom je 2020. objavio i note njegovih skladbi, pod nazivom Sinjski alkari i druge skladbe, a nakon ovih dviju knjiga imali smo u rukama i Zbornik radova sa znanstvenog skupa koji je fra Jozo organizirao u Sinju 17. lipnja 2021. godine.

Zainteresirane o povijesnom kontekstu Kuletinova stradanja, o kojem je bilo govora prilikom dosadašnjih predstavljanja fra Jozinih triju knjiga, Marić je nuzgredno uputio na knjigu Stjepana Markovića, Represija OZNE i UDBE U CETINSKOJ KRAJINI (1944.-1945.).

Citiravši Ivana Aralicu: ‘Tko ne može, ne zna ili ne želi živjeti u prisutnosti mrtvih i u prisutnosti smrti, tko pamćenje prošlosti i umrlih predaka drži nekromanijom, bolesnom sklonošću da se veliča minulo vrijeme i mrtvi ljudi, taj bjelodano pokazuje da je još uvijek, i da će najvjerojatnije trajno ostati nečovječna životinja’ (Svetišni blud., str. 259), Marić je kazao kako se danas prvotno prisjećamo Kuletinovog glazbenog opusa i da nam je danas do živog glazbenog doživljaja njegovih koračnica.

U fokus pozornosti stupile su Kuletinove koračnice. Na početku predstavljanja prisutnima je upriličeno vidjeti jedan dio snimka koncerta 2023. godine Gradske glazbe Sinj u Alkarskim Dvorima.

Uvodeći prisutne u koncert Marić je podcrtao: ‘Ja i danas izbjegavam suhoparne analize Kuletinove glazbe, jer nam je danas važnije osjetiti dojam njegova stvaralaštva i onaj specifični trag na duši koji nečije stvaralaštvo utisne, pa ćemo večeras uz predstavljanje CD-a prikazati upravo to: živi trag Kuletinova stvaralaštva.

Prisutnima su ‘puštene’ njegove kraće koračnice: Sinjski alkari, Uspomena na Knin, Drniški pozdrav i Splitske kale, na koje su prisutni pjevušili.

Fra Jozo se, govoreći o svom radu na spomenutim projektima, osvrnuo na mnoge pojedinosti i detalje i predstavio cd Josip Kuletin – izabrane skladbe. Najaktualnija je Kuletinova koračnica ‘Sinjski alkari’ skladana 1933. pod prvotnim nazivom ALKA, koju je autor 1934. ponudio Viteškom alkarskom društvu Sinj.

Napisana je u čast i slavu obilježavanja dana Alke i Velike Gospe, te je postala endemski dio glazbenog identiteta kako grada Sinja tako i čitavog područja koje mu inklinira, i kao takva je s vremenom duboko ušla u podsvijest svima koji Alku i sav njen kontekst doživljavaju krajnje intimno.

Koračnica „Uspomena na Knin“ najvjerojatnije je nastala u periodu od 1937.-1939., kada je Kuletin kao kapelnik tamošnjeg vojnog orkestra tadašnje vojske Kraljevine
Jugoslavije službovao u Kninu.

Već sami naslov koračnice ‘Drniški pozdrav’ upućuje nas na to da se radi o epizodi autorovog života povezanoj za spomenuti kraj i njegove ljude. Kroz period svoga službovanja u Kninu Kuletin je djelovao i kao „Kapelnik druge generacije“ glazbe u Siveriću kod Drniša kamo je putovao tri puta tjedno i ondje ostavio notni trag.

‘Splitske kale’ premijerno su izvedene 1932. godine prigodom posjeta kraljevskog para tadašnje države gradu Splitu, pri čemu je izvedba naprasno prekinuta zbog pogrešnih asocijacija na tekst (‘Noćas mi se snilo…’)

Glazbeni spletovi ‘Veseli mornari’, ‘Dalmatinski biseri 1 i 2’ praizvedene su 1942. i 1943. godine u Karlovcu kao mjestu tadašnjeg Kuletinovog službovanja. U svim svojim uradcima, pa tako i u ovom predstavljanju, fra Jozo slijedi Kuletinove životne stope od njegova rođenja do trenutka njegova nestanka 1945. godine, ali ide i preko toga te se bavi njegovom glazbenom ostavštinom relevantnom za njegov rodni Sinj i šire.

Ovim fra Jozo radi na arhiviranju, čuvanju i širenju kulturne baštine hrvatskog naroda. Time fra Jozo nije samo istraživač Kuletinova života, pisac i objavljivač knjiga, nego i širitelj hrvatske kulture, čuvar kulturno-umjetničkog blaga i ambasador svoga kraja.

Na postavljana pitanja s obzirom na tradiciju Alke i Velike Gospe u Sinju, akademskom krugu u Münchenu je strpljivo odgovarao na pitanja i nakon službeno završenog predstavljanja CD-a.

Sinjska Alka bi bez koračnica Josipa Kuletina, a posebno bez ‘Sinjskih alkara’ zasigurno bila siromašnija.

Bez presudnog doprinosa fra Joze Župića kao inicijatora, dobrotvora i izdavača, te ustrajnosti članova Gradske glazbe Sinj s njihovim umjetničkim voditeljem prof. Grgom Grubišićem, grafičkim urednikom Jakovom Borkovićem i snimateljskom ekipom, bili bismo siromašniji i za ovaj nosač zvuka Kuletinovih koračnica.