Proslavljen blagdan Velike Gospe – Gospe Sinjske

Foto: Petar Malbaša

Svečanim misnim slavljem u Sinju je danas proslavljen blagdan Velike Gospe, koja se slavi i kao Gospa Sinjska – zaštitnica župe i grada. Ujedno se slavi i Dan Grada Sinja.

Zbog epidemije koronavirusa ove godine nije bilo procesije s Gospinom slikom ulicama grada. Iako je planirano da se svečano misno slavlje služi u samostanskom dvorištu, nekoliko minuta prije 11 sati počeo je pljusak pa je sveta misa ipak održana u crkvi, a veliki broj vjernika misu je pratio iz samostanskog dvorišta. Svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup metropolit Splitsko-makarski mons. Marin Barišić uz koncelebraciju brojnih svećenika.

Uz brojne vjernike, svečanom misnom slavlju nazočili su predstavnici Županije splitsko-dalmatinske na čelu sa županom Blaženkom Bobanom, Grada Sinja na čelu s gradonačelnicom Kristinom Križanac, Viteškog alkarskog društva, udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge istaknute osobe iz društvenog i kulturnog života Sinja i Cetinske krajine.

U svojoj propovijedi mons. Barišić kazao je kako proslavu Uznesenja Blažene Djevice Marije ove godine slavimo u posebnim okolnostima. Uza sve opasnosti koronavirusa, poštujući mjere i ograničenja, hodočastimo svojoj Majci Mariji – Gospi Sinjskoj. Naša ljubav prema Blaženoj Djevici je jednostavno jača te slijedimo primjer ljubavi kojeg nam daje naša Gospa koja je, hodeći prema domu Zaharije i Elizabete, trebala nadvladati dug i naporan put, vrućinu i uspinjanje u judejsko Gorje.

Poseban pozdrav uputio je pripadnicima treće životne dobi – djedovima i bakama. Razlog tomu je, kazao je, mlada djevojka Marija koja iz Nazareta ide u pohod starijim osobama Zahariji i Elizabeti u grad judejskog Gorja. Vjeruje da djedove i bake Marijin pohod podsjeća na radosne pohode njihove djece i unuka.

‘Stoga se pitam, zašto odgađamo ili ponekad zaboravljamo ovaj provjereni put naše radosti i sreće drugih? Čemu izmišljeni razlozi: nema vremena, zauzet sam, dalek je put, velike su vrućine, ne osjećam se dobro… koji nas ostavljaju pasivnima i nepokretnima, udaljenima od rodbine, prijatelja i bližnjih? Ne možemo se osjećati dobro ako izbjegavamo pohod djedu i baki. U pandemiji koronavirusa najugroženija je populacija osoba zrelije životne dobi. Međutim, za njih je daleko opasniji društveni virus: samodostatnosti, zaborava, nepažnje, nebrige i „kulture“ odbačenosti starijih osoba. U mentalitetu mladosti, ljepote, uspjeha, konkurencije, gdje se čovjek vrednuje po društvenom statusu i imanju, osobe treće i četvrte životne dobi ne samo da su periferija, nego se ponekad na njih gleda kao na teret društva. Koliko god mi to nastojali ignorirati i prikrivati, u opasnosti smo da ovaj način razmišljanja zahvati i nas, a još više naše mlađe naraštaje. Djed i baka, nisu teret nego obiteljsko blago i društveni kapital’, kazao je mons. Barišić.

Mons. Barišić dodao je kako djedovi i bake ne pripadaju drugom vremenu, nego žive u našem vremenu. Mi smo kontinuitet njihova života – njihove mladice na obiteljskom stablu!

‘Poštovane osobe starije životne dobi, dragi djede i bako! Doista, vi ste obiteljsko i društveno srebro i zlato! Jer što će nam društvo blagostanja stvari, a zaborava osoba? Ako nama ovlada „virus“ isključivanja osoba kao tereta zajednice, postat ćemo nesigurno i problematično društvo koje neće daleko stići jer ne ide u smjeru života. Sigurno, ako nema budućnosti za starije osobe, nema budućnosti ni za mlade. Stoga, poštuj oca i majku – također, djeda i baku – da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji’, naglasio je mons. Marin Barišić.

Cijelu propovijed mon. Marina Barišića pričitajte OVDJE.