mel

Zaboravljeni Sinjani: Josip Kuletin

Autor/ica
Objavljeno: 30 kolovoza, 2015
kuletin-kanarinci

Foto: www.kafotka.net

U godini velikog alkarskog jubileja održane su brojne manifestacije posvećene sinjskoj viteškoj igri, izdane brojne knjige, snimljen prigodni igrano-dokumentarni film, otvoren Muzej Sinjske alke… Proteklih dana prisjećali smo se i brojnih pojedinaca koji su u višestoljetnu opstojnost Alke utkali nešto svoje…

Ovom prilikom prisjetiti ćemo se još jednog, godinama nepravedno zaboravljenog, Sinjanina koji svakako zaslužuje spomen, makar u vidu teksta poput ovoga.

Riječ je o Josipu Kuletinu, glazbeniku i skladatelju, autoru poznate alkarske koračnice “Sinjski alkari”.

Portal www.kafotka.net piše da je Josip Kuletin rođen u Sinju u Velikoj župi Cetina, 1905. godine, no u popis rođenih upisan je 3. siječnja 1906. godine, jer su roditelji u to vrijeme mušku djecu rođenu krajem godine u knjigu rođenih upisivali na početak iduće godine, kako bi kasnije bili pozivani u vojsku.

Već od ranog djetinjstva Josip Kuletin pokazivao je sklonost prema glazbi, pa već kao osmogodišnjak u mjesnoj glazbi svira bubanj, a kasnije i trombu – ES. Note je naučio kod istaknutog hrvatskog profesora Krste Odaka.

Nakon završene sinjske gimnazije 1926. godine odlazi u Zagreb gdje upisuje Muzičku akademiju kod profesora Franje Dugana. Studira na Odjelu za kompoziciju, a glavni instrumenti su mu glasovir i trombon.

U glavnom hrvatskom gradu Josip Kuletin živi i radi do 1937. godine, a u međuvremenu, 1928. godine ženi Požežanku Miru Lenicki.

Na nagovor skladatelja i dirigenta Ivana Muhvića, koji je u Zagrebu djelovao kao vojni kapelnik, Kuletin nakon položenog kapelničkog ispita s obitelji odlazi u Knin, gdje ostaje dvije godine – od 1938. do 1939.). Boraveći u Kninu, uvježbavao je glazbu u Siveriću, a na kratko je radio i sa sinjskim glazbarima.

Kao vojni kapelnik, premješten je u Varaždin gdje je 10. lipnja 1941. godine položio prisegu novoj državi. Iste godine s “Legionarskom glasbom” putuje na ruski front. Tamo obolijeva i za Novu godinu 1942. vraća se u domovinu, gdje do kraja rata, pretežno na području Karlovca, djeluje u vojnoj glazbi tadašnje NDH-a.

Tijekom ratnih godina točnije 1941. godine sklada “Legionarsku koračnicu”, “Ukolo”, i “Elegejsku pjesmu”, a 1942. godine završava “Sjene prošlosti” – operetu u tri čina, koja nikada nije javno izvedena.

Ono čime je Josip Kuletin posebno zaslužio Karlovčane svakako je  dječja opereta “Kanarinac je krivac”, čija je praizvedba održana u Hrvatskom domu u Karlovcu na Uskršnji ponedjeljak 2. travnja 1945. godine.

I prije ratnih godina rad Josipa Kuletina bio je izniman i plodonosan. Tako mu 1934. godine iz tiska izlazi prva koračnica “Kroz splitske kale”. Zatim slijede “Posmrtna koračnica” posvećena ocu, “Dalmatinska rapsodija”, “Serenada” skladana za veliki orkestar i zborna pjesma “Brodar”.

NO unatoč tim brojnim i vrijednim djelima, temelj ove priče je koračnica “Sinjski alkari” koju je Josip Kuletin komponirao 1932. godine, od kada je ona neizostavni dio alkarskih svečanosti i nastupa Gradske glazbe Sinj.

Alkarsko društvo je 15. veljače 1939. godine Josipu Kuletinu uputilo pismo zahvale na dar koji su od njega dobili, kako ističu – “komponirani marš posvećen Sinjskim Alkarima”.

Nažalost, sve što je u svom stvaralačkom glazbenom opusu Kuletin dao domovini i gradovima u kojima je živio i djelovao, naprasno je prekinuto po završetku Drugog svjetskog rata.

O tome smo porazgovarali s prof. Tamarom Romac-Zlodre, koja je u rodbinskoj vezi s Josipom Kuletinom. Naime, njena baka Jozica Romac i Josip Kuletin bili su brat i sestra:

‘Nakon završetka Drugog svjetskog rata Josip Kuletin se predao pripadnicima partizanskih postrojbi. Kao glazbenika odmah su ga aktivirali kao voditelja glazbe u 34. diviziji JA u Zagrebu. Međutim početkom lipnja tadašnja OZNA pozvala ga je na razgovor u njihov štab radi potpisivanja nekih dokumenata. Kako je otišao tako se nikad nije vratio,’ navodi Tamara Romac Zlodre, prepričavajući ono što su joj je kazivala njena baka.

‘Supruga Josipa Kuletina godinama poslije pokušavala je saznati razloge smrti svog supruga. Tek 1953. godine saznala je kako ga je te godine Kotarski sud u Karlovcu – rješenjem “U ime naroda” službeno proglasio umrlim, a kao dan smrti naveden je 31. prosinca 1945. godine’, kazala nam je Tamara Romac Zlodre,

‘Josip Kuletin imao još dva brata i osam sestara. Jedan brat Kažimir (Dražan) Kuletin umro je 1948. godine, a drugi brat Ivan Kuletin radio je u Srbiji u tvornici automobila, gdje je ostao živjeti. U Sinju je uz moju baku Jozicu, ostala i sestra Katica Kuletin udana Filipović, dok se ostalih šest sestara udalo i živjelo diljem Hrvatske – od Splita do Varaždina’, ističe Tamara Romac Zlodre.

‘Nama je želja da kao obitelj saznamo više o našem Josipu. On je prvi Sinjanin – školovani glazbar koji je diplomirao davne 1938. godine. Kompozitor je mnogih djela od opereta do koračnica.  U konačnici želja nam je da se na dostojan način obilježi njegov stvaralački opus, uostalom on je autor najpoznatijeg alkarskog glazbenog djela – koračnice “Sinjski alkari”. Dio dokumenata o životu i djelu Josipa Kuletina koje smo pribavili sačuvan je zahvaljujući pokojnom fra Josipu Soldi i Josipu Mazi Župiću, ali još nema dovoljno pisanih tragova o njegovu radu, posebno za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa to moramo pronaći’, zaključuje Tamara Romac Zlodre, ističući kako na prikupljanju građe o Kuletinu radi zajedno s etno-muzikologom Jurom Stanićem, a sve s ciljem skorog održavanja jednog znanstvenog skupa koji bi bio posvećen sinjskom i hrvatskom glazbeniku Josipu Kuletinu.

O Josipu Kuletinu raspitali smo se i kod dugogodišnjeg kapelnika Sinjske limene glazbe – Josipa Maze Župića koji nam je rekao:

‘Maestra Josipa Kuletina nisam osobno poznavao, ali mi je o njemu sve kazivao njegov generacijski kolega, moj glazbeni uzor i dugogodišnji kapelnik sinjske glazbe, moj stric Ivelja Župić. Po njegovim riječima Josip Kuletin je bio ispred svih – vrstan kompozitor, domoljub i čovjek koji je svojim djelima zadužio svoj rodni grad i svoju državu. Meni osobno bila je čast 50 godina s Kuletinovom koračnicom ulaziti na trkalište na početku svake Alke.’

Popularni šjor Mazo ističe kako notni zapis Kuletinove koračnice “Sinjski alkari” ne postoji i vjerojatno je uništen, i otkriva još jednu zanimljivost:

‘Kuletinovu koračnicu nikada nije izvodio vojni orkestar bivše države, ali su sinjski glazbari koji su po završetku Drugog svjetskog rata priključeni 20. diviziji JA, prilikom ulaska u Trst svirali upravo Kuletinove “Sinjske alkare”‘.

Vjerujemo kako će ova kratka priča i podsjećanje na život i djelo Josipa Kuletina biti poticaj u daljnjem istraživanju glazbenog opusa ovog rođenog Sinjanina kojemu ne znamo posljednje počivalište.

I na kraju, nadamo se kako smo ovom pričom zaboravu otrgnuli spomen na Josipa Kuletina kojega ćemo se ubuduće sa zahvalnošću prisjećati uz taktove njegove koračnice “Sinjski alkari”.

ferata@ferata.hr
0997370409