mel

Dalijev litnji mix

Autor/ica
Objavljeno: 9 kolovoza, 2013
pijaca

Tekst: Dalibor Glavurdić

Mijenja li nam se i u kolikoj mjeri slika grada, njegove uže jezgre i koje se promjene mogu primjetiti u posljednje vrijeme? Što nam se događa na Pijaci, na štekatima i što se može uočiti jednostavnim đirom po gradu?

Poslovni prostori se otvaraju i zatvaraju, prenamjenjuju u razne svrhe – jučer butik, danas otkup zlata i srebra a sutra tko zna što…? Najsigurniji i najpostojaniji su kafići, po kojima smo odavno poznati, a naviku ispijanja jutarnje kave i izlaska vikendom nam ne bi poremetilo ni preseljenje u pojas Fukushime.

Sva nam se kulturna događanja odigraju u 20-ak udarnih ljetnih dana. Iskoriste se godišnji odmori i dolazak na more pa se predstavljaju knjige, rade izložbe i predstave, organiziraju koncerti… poslije čega nastupa cjelogodišnja hibernacija do narednoga ljeta.

Zato se skoro svaku se večer na Pijaci može pogledati besplatni performans čovjeka koji godinama dočekuje i plaši turiste i goste, rastjeruje ugostiteljima mušterije, maltretira ljude te nerijetko naočigled sviju koristi izloge kao svoj privatni WC. Nitko ne poduzima ništa jer bi ionako naišli na onu uobičajenu – odgovorne su nadležne institucije…

Gledajući po gradu, nemoguće je ne primjetiti porast broja biciklista, koji su osnovali i udrugu, a toliko su aktivni u svojim izletima da im je naš teren postao mali pa prelaze i državnu granicu. Također se i broj kućnih ljubimaca drastično povećao. Nema vrste psa kojega nećete vidjeti – od malih đžepnih, srednjih, velikih, zimi čak i u dizajnerskim krpicama, koje su, usudio bih se reći, skuplje od moje bunde i postola zajedno… Podlegnem li tom trendu pa kupim biciklu (iako su mi dva kotača draga jedino uz motorni pogon) i nabavim psa, sigurno ću spojiti ugodno sa korisnim pa ga prošetati vozeći je do kladionice, koje se jedine mogu staviti uz bok kafićima. Nema ih doduše u tolikom broju, ali pokrivaju sve pravce tako da ih je nemoguće izbjeći.

Kod mnogih je postao uobičajeni ritual ispuniti poneki listić i očekivati mogući dobitak. Osobno sam svaki put toliko uvjeren da pri odabiru parova nisam pogriješio i da je novac zagarantiran pa često u šali zatražim isplatu dobitka od djelatnice prije odigravanja mečeva.

Rezultati se prate danonoćno i srećom je usluga teletexta besplatna, a kada bi mu se mogla ispitati gledanost, vjerujem da bi bio uz bok večernjem dnevniku ili ‘Plodovima zemlje’, ako ne i jači… S obzirom na kvalitetu TV programa kod nas, radije odgledam njega kako se vrti dva sata nego ‘Larine vjetrove’ ili ‘Tesne kože’, ‘Budve…’, ‘Žene sa Dedinja’, ‘Bog te video’ i ostale strane serije.

Dobra strana kod pojave kladionica je to što koriste u edukativne svrhe. Iako je maloljetnicima zabranjeno klađenje, uvijek se pronađe način kako uplatiti poneku kartelu. Tako će osrednji učenik teško pomnožiti i riješiti jednostavnu jednadžbu, ali ako mu tu istu jednadžbu predočite kao listić kladionice, bez greške će izračunati koeficijente i mogući dobitak. Sigurno neće znati ni koji su glavni gradovi Latvije ili Paragvaja, a nabrojiti će sve klubove do četvrte lige iz tih zemalja. Kako su u većini slučajeva naziv kluba i grada isti, još malo nadogradnje u snalaženju na zemljopisnoj karti ili globusu i eto odmah znanja za bolju ocjenu.

Internet je prepun stranica o savjetima za klađenje. Svi imaju svoja pravila o ulozima, odabiru parova, sistemima, koeficijentima… Na fejsu imate i raznorazne likove koji vam čak pružaju podatke o dojavama i prodanim utakmicama, jer kao posjeduju informacije o svemu. Tako možete doznati da se glavni favorit u utrci zečeva, netom prije starta prejeo djeteline, koji se igrač kladio da će zabiti autogol jer mu je gospođa rastrošna i teško udovoljava njenim prohtjevima, koji je tenisač protivniku podvalio laksativ i sl. Da potkrijepe takve tvrdnje dokazima, listiće dobro isfotošopiraju pa se hvale dobitcima, samo da privuku više mušterija.

Vjerujte mi da sigurnog dobitka ili dojave nema (barem do mene nijedna nije došla). U suprotnom, ne bih se sada zabavljao pišući ovaj tekst već bih slao razglednice i pozdrave sa Havaja. Onako, iz ležaljke između dvije palme, pijuckajući koktele iz kokosove ljuske sa tri metra dugom slamkom… Ustvari, možda je ipak najsigurnija oklada da ću u skorašnje vrijeme napisati još koji članak!?

 

 

ferata@ferata.hr
0997370409