Dvije legende otišle na onaj svijet

Autor/ica
Objavljeno: 16 listopad, 2014

sipek_krajina

Veliki hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović, na kraju jedne svoje pjesme zapisa:

Jesen je pokopala svijetle boje:

Vinogradi i šume plaču

U tamnomu lišću. 

Upravo ovih jesenskih dana nestale su dvije boje, dva svijetla, dva lista sa stabla ovozemaljskog života su otpala. Kakve li povezanosti i čudnih li Božjih puteva. Jedan je rođeni Osječanin, a život je završio u Cetinskom kraju, dok je drugi rođen uz Cetinu, a posljednje počivalište mu je u slavonskoj metropoli – u Osijeku. Otišli su Josip Šipek i Mile kKajina. Oni nisu bili samo ribič, lovac, učitelj ili pjesnik, guslar… Oni su narodni ljudi, od svoga naroda poštovani.

Josip Šipek 1936.-2014.

Ove nedjelje, 12. listopada u 78. godini završio je svoj ovozemaljski životni put Josip Šipek – učitelj, ribič, lovac, kompozitir, pjevač. Rijetki su oni koji su vrijeme provodili uz rijeke i jezera, polja i planine, a da nisu poznavali čovjeka zagrebačkih korjena s poznate Trešnjevke, rođenog 1936. godine u srcu Slavonije, u Osijeku. Bio je sin glazbenika, a zbog očevog angažmana u HNK Split 1951. s obitelji dolazi živjeti u grad podno Marjana, gdje završava učiteljsku školu. Već tada je u školskim klupama za najbolje prijatelje imao Sinjane i Cetinjane, kao da je naslućivao kako će dvije trećine svog života provesti upravo u tom kraju. Prva učiteljska služba bila je Gala, ali najveći dio života proveo je u, kako je uvijek govorio, svom Otoku. Desetljećima je učio brojne generacije Otočana, no zbog svojih zanimljivih hobija bio je poznat i izvan granica Cetinskog kraja. Rijetki su dani kada nije obišao Cetinu, Rudu, Grab i druge rijeke. Bio je ribič za pamćenje, koji je ribičkoj disciplini podučio generacije otočkih ribiča. Cetina mu je bila drugi dom. Upravo na svojoj ljubimici davne 1959. godine, pokraj Despotuše mu se dogodio ulov karijere – na njegovu udicu naišla je pastrva teška 16,17 kg. Jedan je od osnivača ribičke sekcije Pastrva. Josip Šipek se od malena uz učenje, ribički i lovački život, družio s klavirim i harmonikom. Pisao je pjesme, neke i komponirao, a pjevao je na brojnim zabavama i feštama. Svoju ljubav prema mjestu svoga života pokazivao je i kroz veliki anganžman u radu tadašnje Mjesne zajednice, posebno po pitanju rada na komunalnoj infrastrukturi Otoka. Početkom šezdesetih godina pošlog stoljeća o ribičkim aktivnostima sinjskog kraja pisao je za zagrebački Sportski tjednik. Prije svega pisao je o svom Otoku, ribama, kralju žaba Mići, o životu uz Cetinu i braniteljima. Na pitanje kako su ga prihvatili u Otoku, uvijek je odgovarao: ‘nije važno odakle si nego kakav si čovjek’.

Mile Krajina 1923.-2014.

U Osijeku je u 91. godini umro jedan od najvećih hrvatskih guslara Mile Krajina. Nema više onih desetaeraca koji zbore o Cetini, Sinju, alkarima, Gospi, Slavoniji, o Domovini Hrvatskoj. Popucale su strune na guslama s kojih su desetljećima gledali Kralj Tomislav ili Ante Starčević. Bile su i ostale takve samo kod jednoga koji je na taj način čuvao vjeru i tradiciju, a to je Mile Krajina.

Mile Krajina rođen je u Zasioku poviše Cetine, u obitelji od devetero djece. Teška vremena i ratne godine su se izmjenjivale e kao i države. Godine drugoga svjetskog rata Mile Krajina je proveo u domobranskim postrojbama, a samo puki slučaj otrgnuo ga je od puta koji je vodio s Bleirburga. Nakon toga života u dalmatinskoj Zagori nije bilo, škrta zemlja i siromaštvo odveli su ga 1946. godine put Slavonije, do Osijeka grada. Od tada počinje nova životna priča guslara, pučkog pjesnika, kemijskog tehničara, ljubitelja hrvatske povijesti, proizvođača rakije, nesuđenog drvodjelca te bivšeg vojnog ordinanca. Guslio je i pjevao domaće narodne pjesme od svoje 12. godine, a smatrao se nasljednikom svojeg duhovnog praoca Andrije Kačića Miošića. Svugdje ga se moglo vidjeti u drevnoj nošnji Cetinske krajine, štono su nosile dične arambaše Alke. Prošao je mnoge države svijeta kako bi pjevao o Hrvatskoj, a jedna od njegovih pjesama i počinje stihom ‘obišao crkve i oltare i slapove rijeke Nijagare’. Dani Alke i Velike Gospe, Brođanci, Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi samo su dio manifestacija na kojima je u svojoj cetinskoj nošnji i sa guslama pjevao puku.
Mile Krajina ostat će upamćen po povijesnom trenutku kada je nakon uspostave višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine, noseći bansku zastavu, išao na pozornicu na Trgu bana Jelačića ispred predsjednika Tuđmana, kardinala Franje Kuharića i saborskih zastupnika. Autor je nekoliko knjiga pjesama u desetercu te jedanaest albuma guslarske glazbe. Napisao je dvije knjige ‘Guslarske pjesme i pjesnički zapisi’ i ‘Hrvatske guslarske pjesme’. Ni ovogodišnja Gospa i Alka nisu prošle bez njega. Dođao je u svoj rodni kraj, guslio i družio se s prijateljima i rodbinom koja je ostala u Sinju i povrh Peruće. Oproštaj od rodnoga kraja bio je onako kako je sigurno i sam želio, a guslio je na kraju ‘Sinju grade zlatni buzdovane, od davnina junački megdane’.

Print Friendly
Facebook
Na vrh