U Zagrebu umro glasoviti jezikoslovac Bulcsú László

Tekst: Jerko Blajić

U Zagrebu je u ponedjeljak, 4. siječnja 2016. godine u 94. godini umro veliki hrvatski jezikoslovac, prevoditelj i informatolog Bulcsú László, kojeg se s uvažavanjem sjećaju stariji polaznici sinjske Gimnazije.

Naime, od 1952. do 1955. godine ovaj ugledni znanstvenik bio je profesor na sinjskoj Gimnaziji, gdje je predavao ruski i engleski jezik, a poznavao je odlično oko 40 jezika. Uz to je kao vrstan plivač podučavao mladež Sinja plivanju nakon što je otvoren olimpijski bazen. Bio je oženjen i jednom našom Sinjankom.

S razlogom navodimo još neke itekako zanimljive isječke iz bogate biografije Lászla, za one koji za njega ne znaju ili ga nisu mogli poznavati.

Rođen je u Čakovcu 9. listopada 1922. godine od oca Mađara i majke Hrvatice. Nakon prekida studija elektrotehnike u Budimpešti, otišao je na zagrebačko Sveučilište gdje studirao i diplomirao slavistiku 1952. godine. Potom se zaposlio na našoj Gimnaziji ‘da bi na izvoru crpao uzorni zapadnohercegovački govor što ga u junačku Cetinsku krajinu izbjeglice ispod osmanlijskog zuluma donesoše’. Nakon odlaska iz Sinja zaposlio se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1964. do 1970. godine predavao je slavistiku na Sveučilištima Indiana, Cicago i Yale. U Chicagu je i doktorirao na temu ‘An information Science Approach’.

László se bavio informatikom i algebarskom lingvistikom. U nas je bio poznat kao veliki borac protiv tuđica u hrvatskom jeziku, osobito anglizama i balkanskih riječi. Takvim odnosom prema hrvatskom jeziku odgojio je i usmjerio u znanstvenom radu novi naraštaj hrvatskih jezikoslovaca, a uskrisio je i jedan tip hrvatskog jezika. S ponosom možemo kazati da je osobit utjecaj imao na jednog našeg velikog intelektualca Marka Grčića, književnika, prevodioca, publicista i novinara, koji živi u Zagrebu, a koji nam je to i potvrdio u karaćem razgovoru.

‘Kod uvaženog profesora Bulsúa Lászlóa ja sam se privatno obrazovao za gimnazijskih dana u Sinju. On je već tada bio jako obrazovan. U kući je kao dijete, pored mađarskog i hrvatskog, naučio i njemački – tri bazična jezika. Poznavao je puno drugih jezika. Tako je u SAD odlično naučio akadski preko Erne Reiner. Ova znanstvenica je u raznim časopisima isticala njegove izvrsne prijevode s tog jezika, koji je sličan arapskom odnosno babilonskom. S tog jezika je preveo najstariju humorističnu priču iz predbiblijskoih vremena. U njegovoj ostavštini ostali su prijevodi svih Shakespearovih soneta na hrvatskoj kajkavštini, koji do danas nisu objavljeni. U Sinju je također napravio dio svoje ostavštine. Naime, dao je popisati sve gramatičke tvorbe lokalnog izričaja, zanatsku terminologiju. Sve to stavljao je na papiriće. Imao je i dvije debele bilježnice, takozvane svaštare sa stotine i stotine primjera lokalnog govora. Bulcsu je bio intelektualni orjentir, ne samo za mlade iz Sinja već i sa sela. Bio je neka vrsta čuda. Zahvaljujući njemu ti ljudi postali su stručnjaci u svome pozivu, ne samo u Hrvatskoj već i izvan naše zemlje. Do 90-e godine bavio se rekreativno plivanjem. Tako star mogao je preplivati u bazenu 15 kilometara. Na našem bazenu vodio je školu plivanja’, rekao nam je na kraju između ostalog Marko Grčić, o čovjeku koji je ostavio iza sebe impresivan stvaralački opus našoj kulturnoj baštini.