Hrvatsko-slovensko sportsko druženje

Da sport povezuje ljude i širi prijateljstva, pokazuje nam hrvatsko-slovenska priča koju smo jučer zabilježili u turjačkim ogradama iza GZ Kukuzovac, gdje su uz dobru spizu i boćanje feštali Hrvati i Slovenci.

Naime, prije 40 godina profesor Petar Bulat iz Biska nastanio se u Ljubljani. Kao strastveni sportaš, nogometaš amater, u glavnom gradu Slovenije okupio je grupu kolega s kojima redovito posjećuje Hrvatsku i na taj način učvršćuje hrvatsko – slovenske veze.

Tu povezanost ostvario je s prijateljima, nogometnim veteranima, iz Krušvara, Splita, Imotskog, Turjaka i drugih mjesta pa se te dvije zanimljive ekipe u posjetima razmjenjuju svake godine. Ovoga puta to je u Hrvatskoj.

Nakon što su posjetili prirodne i kulturne ljepote na cetinskom području, odigrali malonogometnu utakmicu u triljskoj dvorani, feštu su nastavili uz boćarske susrete.

‘Ja sam iz rodnog Biska otišao u Ljubljanu prije točno 40 godina. U glavnom gradu Slovenije stvorio obitelj, tu živimo i radimo. Međutim, ja bez Hrvatske i mog rodnog kraja ne mogu. Nekoliko puta godišnje dolazim u Bisko i naš kraj, obnovio sam rodnu kuću, djeca i unučad mi vole doći ovdje i ja sam sretan čovjek. Posebno kada mogu s mojim prijateljima iz mladosti odigrati malo baluna, družiti se i razvijati prijateljstvo koje traje već 11 godina’, kazao nam je idejni začetnik ovih hrvatsko-slovenskih prijateljstava Petar Bulat.

Njegove riječi potvrđuju i Slovenci koji ističu da oni po strani ostave sve probleme koji su na popisu otvorenih pitanja dviju država. Ne raspravljaju o kolonama na granicama, Piranskom zaljevu, vinu teran i drugim temama, kazuju nam.

U to smo se uvjerili i sami. Teme su sasvim drugih sadržaja, a sve potkrijepljeno dobrom spizom i kapljicom, koja je ovoga puta došla iz Imotske krajine. Naravno, kujundžuša je u pitanju.

Balotalo se i pjevalo do kasno u noć, a prijateljstvo ovih sportskih družina nastavlja se iduće godine u  Ljubljani na njihovim 12. susretima.