Mihaela Jurković o posjeti zajednici Cenacolo

Tekst i foto: Mihaela Jurković

Čitateljica Ferate Mihaela Jurković, 27-godišnja Ruđanka oboljela od multiple skleroze prije nekoliko dana posjetila je zajednicu Cenacolo u Ugljanima. Stečene dojmove odlučila je podijeliti s našim čitateljima…

Iako pogled u nebo nije naslućivao da će ta nedjelja (10.rujna) biti posebna, sunce je provirujući kroz oblake pružalo nadu da će se tog dana pronaći onaj posljednji dio slagalice koji je nedostajao da se upotpuni slika koja se ne pamti dan-dva, već cijeli život.

Odlazeći do destinacije, glavom su mi prolazile slike od prije 15-ak godina kad sam prvi put kročila u posjetu zajednici Cenacolo (Ugljane). Ovog puta zajedno s članicama Konferencije sv. Luke Otok, išla sam ne po posebnom pozivu ili pak događaju, već po želji, noseći duh blaženog Ozanama kao i duh sv. Vinka Paulskog.

Odvojiti svoje vrijeme za drugoga, za “odbačenog” dio je Kristova nauka. Odložiti svoje vrijeme za poslušati svjedočanstva, za vidjeti njihove radove, nekad je kao Evanđelje. “Ora et labora” se osjeti u svakom kutku zajednice Božji duh je prisutan odmah na ulasku.

Ne osuđujmo druge koji su pod bremenom života posrnuli i skrenuli na tamnu stranu. Budimo im oslonac, budimo Šimun Cirenac ili pak Veronika, na njihovim križnim putevima.

Na poklon sam dobila krunicu napravljenu od “Jobovih suza”, i koliko je Job bio na kušnji, koliko se mučio, toliko su i ovi dečki predani Božjoj volji, mukotrpnim radom za svoje dobro.

Budimo u molitvi i mislima s njima, oni su naša braća u Kristu.

P. S. Kad se nešto jako želi, uvijek se stvari poslože, i koliko teško bilo, cilj uvijek izbriše patnju.

Mihaela Jurković