Dalibor Dali Glavurdić: Noć je u gradu…

Čitatelj Ferate Dalibor Dali Glavurdić uputio je dopis u kojem se osvrnuo na paljenje Betlehema u parku uz Šetalište Alojzija Stepinca, ali i na druga devastiranja u centru Sinja. Dopis prenosimo u cijelosti:

Puknit kiosk, užgat kontejner i razbit kante, počupat stupiće i otkoturat betonske gljive, rasturit biste, uništiti reflektore na Gradu i postaje križnog puta, zapalit Betlehem… Posljednji čin i uništavanje truda i divne ideje udruge Sinjski ferali, sudeći po komentarima, mnogima je iznenađenje, ali većini samo nastavak opisanih devastiranja. Jedni sada preispituju tezu da je obitelj odgojila vandala i huligana, drugi prozivaju nadležne institucije, a prijateljica Anita i članovi udruge su odmah djelovali i popravili stvar… baš kao po izeci Majke Tereze – “Ono što gradiš godinama, može biti uništeno preko noći – gradi unatoč tome”.

Obzirom da sam na Pijaci prisutan svaku večer, odavno sam imao namjeru opisati stvarno stanje stvari, ali bih se uhvatio u razmišljanju – pa tko sam ja da se miješam i upozoravam na probleme pored ljudi koji su plaćeni za to…? Ali, dogodi se čovjeku onaj “klik” trenutak… Da – ja sam taj, konstanta, jedan od 15-ak stalno prisutnih i smatram da mi to daje za pravo da “vrisnem” pa ću nakon što sam ovo ljeto prozvao odgovorne zbog mraka na Pijaci, sada navesti na što se svede uobičajeni večernji izlazak…

Dakle, izašli ste sa društvom s ciljem da se opustite i u miru provedete večer i prvo što vas dočeka je čovjek koji već 20-ak godina na užas ugostitelja i mnogih drugih remeti javni red i mir. Iako svima ugrožava rad i egzistenciju, ljudi se ne žele zamjerati jer smatraju da ga velika većina simpatizira, ali takvima poručujem – jedno je izaći i vidjeti ga dvaput godišnje, a sasvim drugo slušati njegova prostačenja svaku večer, gledati ga kako plaši i naganja turiste, urinira po izlozima, prekida mise, maltretira ugostitelje i goste i izvodi raznorazne performanse…

Ako ste uprkos svemu odlučili ostati, također svaku večer na red dolazi druga osoba koja u pauzi prekapanja dvaju kontejnera obavezno navrati i za koju morate imati spreman sitan novac ili poneku cigaretu… Na samu pomisao na to prođu me trnci i uhvati muka… Zapita se čovjek – pa kako smo kao društvo dozvolili da se ovako nešto događa i koliko dugo treba okretati glavu dok nam sugrađani prose po gradu…? Nisam stručnjak, ali vjerujem da u našoj pravnoj (?) državi i gradu postoji niz institucija nadležnih za rješavanje problema ovih dviju osoba ili je puuuno lakše čekati da prirodna selekcija učini svoje… Ukoliko i postoji kakva pomoć, ona je očito nedovoljna, a ako se čeka nečija prijava za rješavanje istog – evo Vam je ovako javno – mojim punim imenom i prezimenom, uz nadu da će se barem netko osjetiti prozvanim…

Kada nakon svega krenete kući, morate pripaziti na bicikliste i motoriste… Pijaca je pješačka zona, kažete? Pa dobro, ne voze baš brzo… onako, u po gasa… A vikendom u sitnije sate preporučujem obuću sa debljim potplatom, da vas bolje štiti od krhotina razbijenih čaša i boca po ulici, baš kao i zaobilaženje srca grada u širokom luku ako imate goste željne večernjeg izlaska, a ne želite se sramotiti…

Eto… ovo je poprilično uljepšana verzija i samo dio, a sve koji sumnjaju u moju vjerodostojnost i istinitost pozivam da izađu barem tri večeri zaredom i dobiju potvrdu svega što sam napisao. Zapaljeni Betlehem i ostala uništavanja su samo posljedica ovakvog stanja i ne pokrenu li se stvari sa mjesta pitanje je samo što je slijedeće na redu. Izreka kaže da je jasno postavljeni problem već napola riješen pa se iskreno nadam u rješavanju druge polovice, jer hvale vrijedno je urediti Grad za Božić, uljepšati ga i za Alku i Veliku Gospu, ali za zaokružiti cjelinu ne možemo zanemariti unutarnji sklad i ljepotu jer ljepota nije samo u licu, ona je i u srcu…