Rože: Marko Pavlinušić i njegovo stado koza

Sve više mladih ljudi, samostalno ili s obitelji, napuštaju svoje domove i odlaze u neki drugi, manje-više nepoznati svijet u potrazi za poslom i boljim životom. Odlaze sa svojih ognjišta, napuštaju i gradove i sela.

Često se pitamo je li to neki novi trend, ima li potrebe za takvim uistinu teškim životnim potezima, postoji li mogućnost ostanka i rada u Lijepoj našoj. Međutim, unatoč svemu ima uvijek i pozitivnih primjera, u što nas je uvjerio jedan mladi čovjek ispod Kamešnice, iz Roža, koji usprkos svim poteškoćama odolijeva svim životnim izazovima. On je 27-godišnji Marko Pavlinušić iz Roža. Od jutra do sutra, i po suncu i po kiši, buri ili jugu, sa svojim stadom koza obitava u Rožama.

Ovo selo na južnim padinama Kamešnice, na oko 1.100 metara nad morem, oduvijek je bilo poznato kao stočarski kraj u kojem su se proizvodili vrhunska kozletina i janjetina, te ovčji, kozji, kravlji i miješani sir.

Marko Pavlinušić ističe kako je uzgoj koza i jarića od pamtivijeka imao značajno mjesto u životu njegovog sela.

‘U mojoj kući to je tradicija. Mi smo od uvik držali blago, najviše koze i ovce. Tako je ta ljubav ostala kod mene do današnjih dana i odlučio sam se za bavljenjem stočarstvom, odnosno kozarstvo. Sada imam stado od 180 koza i zadovoljan sam’, kazuje nam vrijedni Marko.

Marko je nedavno za ovo svoje stado dobio značajna financijska sredstva sredstava potpore.

‘Na selu ti je uvik ista priča. Krenuo sam s jednom, dvi koze, pa sam došao do 75, a onda, zahvaljujući našim ljudima koji vode brigu o poticaju za mlade stočare, napravili su mi plan i program i ja sam se javio za mjeru 6.3. Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava i dobio oko 15 tisuća eura, kupio još 100 koza i tako formirao ovo moje stado’, kazuje nam ponosom Marko.

Za sada ovaj mladi kozar nema problema u hrani za stado i distribuciji svojih proizvoda.

‘Mučim se kao i drugi, kosim na svome sijeno, nešto kupim, a najviše ode žita za prehranu stada. Što se tiče jarića, to se sve uredno proda i problema nema,jer to je izvrstan proizvod, bogom dan ispod Kamešnice.’

Marko Pavlinušić ističe kako u selo ljudi dolaze samo u prigodnim prilikama ili vikendom, napominjući kako su nekada Rože, prema podacima iz 1961. godine imale 374 žitelja, a 2001. bilo je 102 stanovnika. Danas je tek desetak Rožana koji stalno žive u ovom podkamešničkom selu.