Tomaševići: Brat bratu baca koplje

Kroz tri stoljeća dugu alkarsku povijest, barem prema ovim zadnjim dostupnim zapisima, nije bila česta pojava da su rođena braća u povorci, bilo da se radi o alkarima ili alkarskim momcima. Ova 303. Sinjska alka u tome će promjeniti slijed alkarskih priča, jer upravo su dva brata dio ove zanimljivosti, a potječu iz stare sinjske i alkarske loze Tomaševića.

Naime, alkaru Petru, alkarki momak bit će nitko drugi nego rođeni brat Lovrin.

‘Dogodilo se i to. Prije dva dana, na kraju treće trke, bacam koplje svom bratu, alkarskom momku. Za mene neopisiv događaj. Sretni nas dvojica i naravno naša obitelj. Osjećaj je poseban. Ja sam već dugo u Alki, a Lovrinu je ovo druga godina u momačkoj povorci. Sada kada smo skupa na Alki u odorama imat ćemo obojica još više poticaja za dobar nastup i po mogućnosti da zajednički barem jedan trofej donesemo u našu kuću, na ponos svih Tomaševića’, kazuje nam alkar Petar, specijalist javne uprave zaposlen u MUP-u PUSD.

Naravno, ova zanimljiva priča nije mogla završiti bez da se dotakne onoga koji kibicira na dnu Trkališta, ispraćajući sve alkare i momke, u ovom slučaju svoje sinove – otac Kažo.

‘On ima svoje mjesto na dnu Trkališta, gdje je i mene kao maloga stalno dovodio. Ne bi on svoju poziciju s biljega mijenja niti za jednu stolicu na tribinama, niti u loži. On to voli i to je to, a da je na ovo sada ponosan i sretan, to je suvišno i pričati’, kazuje Petar.

Dok razgovaramo s Petrom, pokušavamo čuti pokoju od alkarskog momka Lovrina, dipl. oec utvrtci A.N. Pek iz Zagreba, sinjskoj javnosti poznatog amaterskog glumca Sinjskog pučkog kazališta.

Međutim, uslijedila je, na njemu svojstven način, zahvala na ustupljenom prostoru, uz poruku kako se on drži one stare alkarske, da se sluša alkar i on to tako shvaća, kazavši kako je brat sve ispričao i kako nema što dodati.

‘Naravno, sretan i presretan što sam u povorci i još k tome alkarski momak bratu’, kazao je ipak na kraju Lovrin.