Turjačka priča iz Argentine

Odrediti točno koliko Hrvata i njihovih potomaka danas živi u Argentini, nije moguće. Ipak, najrealnija je brojka koja govori o 200.000 do 250.000 pripadnika te zajednice, od čega je oko 8 tisuća Hrvata koji su rođeni u Hrvatskoj.

Kada se govori o dolasku Hrvata u ovaj dio Južne Amerike, on se dijeli na tri povijesna razdoblja. Prvo razdoblje traje od sredine 18. stoljeća, kada su Hrvati počeli pojedinačno dolaziti na ovo područje, još prije proglašenja argentinske nezavisnosti, do Prvog svjetskog rata. Drugo razdoblje traje od Prvog do Drugog svjetskog rata, a treće od završetka Drugog svjetskog rata do danas.

Prvo i drugo razdoblje činila je ponajprije ekonomska emigracija, a treće politička emigracija. U tom valu odlazaka s rodnih ognjišta podosta je žitelja Cetinske krajine svoje mjesto života pronašlo u Argentini. U prigodi ovih naših sinjskih svetkovina Alke i Velike Gospe mnogo je onih Cetinjana koji u te dane pohode rodna mjesta svojih očeva i djedova. Jedan od njih je ‘sin seljaka iz sela Turjaka’ 71-godišnji Ivan Križanović. Stigao je ravno iz spomenute Argentine sa svojom suprugom Bearis Medicom u svoje Turjake, pa započeo priču o svojoj obitelji:

‘Moj ćaća otišao je iz Turjaka u Argentinu davne 1938. godine, a moji s majčine strane Valčići od Zadra došli su godinu ranije, 1937. godine. Obje obitelji nastanile su se u Buenos Airesu i od tada smo tu, u glavnom argentinskom gradu. Otac je radio u termocentrali, a mater se bavila krojačkim poslovima. Imam i mlađeg brata Duju. Nakon školovanja radio sam cijelo vrijeme u električarskim poslovima, odnosno održavanju objekata, a supruga je održavala naš dom. Imamo kćer Paulitu koja je završila studij novinarstva, tu su i unuci i šira obitelj’, kazao nam je Ivan Križanović.

Ivan se prisjetio i prvog dolaska njegovih u Hrvatsku iz Argentine.

‘Moji su prvi puta u Turjake i Zadar došli 1961. godine i nakon toga bili su još nekoliko puta. Njihova posljednja počivališta su u Buenos Airesu. Ja sam prvi put s bratom došao u Hrvatsku 1995. godine. Nakon toga bio sam sa suprugom prije tri godine i evo, stigli smo i ove godine. Lijepo je obići ove naše krajeve, svoje u Turjacima s očeve strane i s majčine u Zadru, vidjeti ono što mi je pokojni otac pričao o rodnom selu, Sinju, običajima.’

Iako su daleko od Hrvatske, kazuje nam Ivan, tradicija i običaji zemlje svoga podrijetla se ne zaboravljaju.

‘Kao i većina iseljenih Hrvata po cijelom svijetu, mi se okupljamo u našim kulturnim društvima, katoličkim zajednicama, sportskim klubovima, baštinimo na taj način našu vjeru, kulturu. Hrvati od 1924. godine, svake godine kao hrvatska zajednica, sudjeluju u velikoj manifestaciji u argentinskom nacionalnom svetištu u Lujánu u blizini glavnog grada. U poslijednje vrijeme euharistijsko slavlje predvodi voditelj Hrvatskoga katoličkog središta sv. Nikole Tavelića u Buenos Airesu fra Josip Peranić i zaista, s hrvatskim zastavama i pjesmama, dajemo jedan dodatan pečat tom velikom događaju. Uostalom, i bivši pokojni argentinski predsjednik Néstor Carlos Kirchner Ostoić po majci je Hrvat.

Naš sugovornik nam je kazao kako se još nekoliko obitelji iz Turjaka, ali i drugih mjesta Dalmacije odselilo u Argentinu. Iako su se nove generacije već potpuno udomaćile u Argentini i međusobno govore samo španjolskim jezikom, oni pokazuju sve veće zanimanje i simpatije za zemlju podrijetla svojih roditelja i djedova, za njezinu povijest i sadašnjost, kulturno nasljeđe i politički život.

‘Nama Hrvatima u Argentini ove godine bilo je posebno lijepo. Najprije nas je posjetila naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i bili smo iznimno sretni njenim dolaskom. Imao sam čast biti u organizaciji njenog dolaska i družiti se s njom za cijelo vrijeme njenog boravka u Argentini. Ono što nas je činilo posebno sretnim i ponosnim je svjetsko nogometno prvenstvo i u tome hrvatska pobjeda nad Argentinom. Nakon toga imao sam osjećaj da su rijetki u finalu navijali za Francuze, svi su bili za naše. Mene su zvali i na jednu od njihovih TV postaja uoči SP i tu sam najavio kako će Hrvatska pobijediti Argentinu. Nisu vjerovali, ali što im ja mogu, bilo je 3:0.’

U ugodnom razgovoru dotaknuli smo se i pomoći koju su hrvatski iseljenici iz Argentine slali za vrijeme Domovinskog rata, za stvaranje neovisne Hrvatske.

‘Nije bilo lako. Svi su na nas gledali kao malu zemlju. Međutim, naša su srca velika, ma gdje bili. Tako smo i mi Hrvati iz daleke Argentine pomagali naše bojovnike u materijalnom smislu, bili smo im podrška i oni su stvorili Hrvatsku u koju sada mi možemo u miru i slobodno dolaziti’, kazuje Ivan Križanović, ističući kako se nada dobrom zdravlju i želju da ubrzo, s još nekoliko članova obitelji, ponovo posjeti Hrvatsku, svoje Turjake, posljednja počivališta svojih djedova, pradjedova i ostale rodbine.

Kako kaže Ivan Križanović, uvijek kada dođe u rodno mjesto svoga oca, u sjećanje mu se vraća očeva priča o konjima, Sinjskom polju, tradicionalnom pjevanju i običajima.