Ante Paštar: Ja u glavi logoraša

Trinaestogodišnji Ante Paštar prošle je godine, kao učenik 6. razreda osnovne škole, povodom obilježavanja godišnjice pada Vukovara, napisao pjesmu ‘Ja u glavi logoraša’.

Njegova pjesma ostavila je snažan dojam na direktoricu Suvenirnice Muzeja vukovarske bolnice Nevenku Soldo, koja je Antinu pjesmu uokvirila i stavila na zid u svom prijemom uredu. Pjesmu Ante Paštara ‘Ja u glavi logoraša’ prenosimo čitateljima Ferate…

JA U GLAVI LOGORAŠA

SJEDIM U LOGORU,

ČEKAM GAVRANOVU JUHU

I MOLIM SE SVETOM DUHU…

KRUNICU DRŽIM U RUCI,

TE MOLIM U STRAHU I MUCI.

ODJEDNOM SE VANI ZAČUJE

SIRENA ZVUK,

A U LOGORU NASTANE

JOŠ VEĆI MUK…

GRANATA ZA GRANATOM PADA,

A JA SE MOLIM BOGU

JER MI JE JEDINA NADA.

ZRAKOPLOVI SE ČUJU,

A ZAROBLJENICI

IZ NAŠEG LOGORA

POLAKO PUTUJU…

NEKI ČETNIK MOJE IME REKNE

I S KRUNICOM U RUCI ME ZATEKNE.

ODJEDNOM ME DIGNE S PODA, PREBIJE

I NA LISTU ZA STRIJELJANJE DODA.

SJEDNU ME U KAMION NEKI

S LJUDIMA NA STAROJ DEKI.

KONVOJ POLAKO KRENE, ALI BEZ MENE.

DOK JE TAMO NEKI ZAROBLJENIK LUTA

JA USKOČIM U TRAVU KRAJ PUTA.

STOJIM OVDJE DVA SATA,

PA UGLEDAM VOJNIKE

SA KRIŽEVIMA OKO VRATA.

DOK IM PRIČAM SVOJU PRIČU

NA TOKI-VOKI NAŠI VIČU:

‘GOTOVO JE! NEMA NADA!

VUKOVAR PADA!’

ČUJEM TE STRAŠNE RIJEČI,

AL NE ODUSTAJEM.

S KRUNICOM U RUCI MOLIM SE

ZA ONE U BOLU, U MUCI…

Ante Paštar, 6a

Brnaze, Sinj

barbi Petru Mlinariću, logorašu i svim baniteljima Vukovara