Pejo ‘oživio’ Noćnu serenadu

U vrijeme kada nije bilo mobitela, društvenih mreža i virtualnih druženja, sjedilo se na šentadi, razgovaralo, ‘skidale’ pjesme s Radio Luxembourga i stvarala nezaboravna sinjska glazbena priča.

Oni malo stariji sjetit će se ‘Partizana’, njegovih plesnjaka, prvih ljubavi, ali i pjesme Noćna serenada. Nije Noćna serenada bila obična pjesma, – njom su se završavali poznati sinjski plesnjaci. A prije nekoliko mjeseci bivši članovi VIS ‘Alkari’ obukli su je u novo ruho.

Petar Pejo Romac, glazbenik koji je zasvirao u prvoj postavi slavnog sinjskog sastava kaže kako je riječ o bezvremenskoj pjesmi u kojoj se gotovo svi mogu pronaći, bili muškarci ili žene:

‘Moj dragi prijatelj i susjed, prerano preminuli Domagoj Buljan koji je živio kod Vuletića kuće, svoju ljubavnu priču prenio je na papir, a zatim na magnetofon ‘trakaš’. Svirao je u grupi Ritam čija je postava oformljena prije VIS-a Alkar. Tu pjesmu su nakon Buljanove smrti, njemu u čast, svirali prijatelji kada bi se okupili na njegov rođendan kod njegove majke šora Anke i tako evocirali uspomene na njegov život. Inače, pjesma se svirala svugdje po šentadama, parkovima i na plesnjacima. Pokojni Stipe Šarić i ja smo godinama kasnije pjesmi malo promijenili tekst, malo je doradili i svirali gotovo u svim prigodama.’

Gotovo svi članovi VIS-a Alkar 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća su otišli u Zagreb. Tamo su svirali na raznim druženjima i plesnjacima, a Noćna serenada bila je neizostavni dio njihovog repertoara. Sjeća se Pejo Romac i najemotivnijeg trenutka u Zagrebu kad su svirali Noćnu serenadu.

‘Kada smo svirali u Šarengradskoj ulici, naš kolega Josip Matanović Mata vodio je konferansu, motivirao publiku i zamolio ih da nešto otpjevaju. Ustao je jedan Damir, kojeg ne poznajemo i nije iz Sinja te rekao kako bi želio otpjevati Noćnu serenadu. I zbilja to je učinio od prvog do posljednjeg takta, a cijeli tekst je znao napamet. Onda sam ja shvatio da pjesma nije samo sinjska nego da je njena vrijednost puno veća’

A onda su se sastali Dražen Žanko i Pejo Romac u Žankovom studiju u Zagrebu, uz gemišt i dobru glazbu slušali su nove Žankove uratke koje će uskoro isporučiti rodnom gradu i sjetili se Noćne serenade. Pejo ju je otpjevao dva-tri puta. Kaže, odmah je uhvatio dobar ritam.

‘Prije nekoliko dana zove mene Žanko i kaže idem u Dalmaciju, gotov ti je CD od Noćne serenade. A ja se iznenadio da je uopće snimljena. I, eto, sad se pitam što meni to u ovim godinama treba.’

Zaključujemo – da, ova pjesma nam svima treba, jer je u srcima mnogih Sinjana. I treba nam da bi se podsjetili kako su se ovdje, u našem malom gradu, stvarale velike i bezvremenske pjesme koje nam je u amanet ostavila zlatna generacija sinjske dice.