Josipu Tomaševiću bugarski Kup, a on poručuje: “Odlično mi je u Lokomotivu, osjećaj osvajanja trofeja je neopisiv”

Prije nekoliko dana na stadionu Vasil Levski u Sofiji odigrano je finale nogometnog Kupa Bugarske, a razloga za slavlje imali su u Gali, jer u sastavu pobjednika svih 90 minuta odigrao je i Josip Tomašević…

26-godišnji Tomašević u Lokomotiv Plovdiv stigao je 2018. godine, a da je izbor ovog bugarskog kluba bio pun pogodak pokazala su i dva osvojena kupa u dvije godine, ali i puna minutaža na poziciji lijevog beka, odnosno krila, ovisno o formaciji.

Kakvi su dojmovi nakon druge trofejne godine i dvije odrađene sezone, Josip kaže:

“Samo finale protiv CSKA iz Sofije je bila prava drama do kraja, odlučili su jedanaesterci. Odlična atmosfera, oko 12 tisuća ljudi, što je odlično jer i ovdje vrijede restrikcije zbog korone. Osjećaj osvajanja trofeja je neopisiv, evo već drugu godinu u nizu. Ljudi to cijene ovdje i zato je veselje još i veće. Dakako, Kup nam je osigurao i europska natjecanja.”

Tomašević je stasao u Hajduku, prošao sve dobne kategorije, bio i standardni reprezentativac u mlađim kategorijama, ali prave prilike u bijelom dresu nije dočekao. Put ga je vodio preko Splita, do Imotskog pa Dugopolja i Cibalije i sve tako do Plovdiva u kojem je konačno doživio punu afirmaciju.

Kakav je nogometni život u Bugarskoj? Ima li poveznica s Hrvatskom, od infrastrukture do uvjeta za razvoj?

“Zadovoljan sam u Plovdivu, grad je lijep, imamo gradskog suparnika Boteva tako da je sam grad podijeljen po tom pitanju i riječ je o velikom rivalstvu. Grad je to od 300 tisuća ljudi.”

“Pa može se povući paralela. Bugarska prva liga broji 14 klubova i da je maknuti četiri najlošija, mislim da bi ukupno gledajući to bilo tu negdje po kvaliteti. Infrastruktura je dobra, ima nekoliko zaista odličnih stadiona, a i naš je u Plovdivu dobar, iako bi se brzo trebao dograditi.”, dodaje.

Otkrio nam je i gdje se vidi u budućnosti te kakvi su mu planovi i ima li ponuda sa zapada:

“Na kraju ove sezone mi istječe ugovor. Već su mi ponudili novi, ali imam još nekih opcija koje razmatram. Ipak, dobro ću odvagnuti, jer lijepo mi je ovdje i neću žuriti s tom odlukom. Ali, sve bi se trebalo znati kroz 15 do 20 dana.”

Naravno, feštalo se i u Gali:

“Ma naravno da je, brdo čestitki od prijatelja i rodbine. Moji doma presretni, feštalo se i nadam se da će razloga za slavlje biti i u budućnosti.”

Inače, čisto da se zna, Josip na leđima nosi broj 50, zbog godine osnutka Torcide i ne namjerava ga mijenjati. Igra standardno, igra dobro. A tko zna, možda se u moru raznih pridošlica u Hajduku konačno sjete i priliku daju i njemu kojeg su nogometno odgajali od sedme do 18. godine. Uz dužno poštovanje, čega je sve prošlo kroz Poljud, prava je šteta, da ne kažemo neku težu riječ, što barem jednu priliku nije dobio i Tomašević. No, nikad ne reci nikad. Kod nas je okolo uvijek bilo bliže.