Davor Bošnjak i njegovih 125 davanja krvi

Ovogodišnje obilježavanje Dana dobrovoljnih darivatelja krvi prošlo je bez onih uobičajenih događanja i druženja onih koji nesebično daruju dragocjenu tekućinu. Međutim, i bez tih rituala Gradsko društvo CK Sinj sjetilo se svojih junaka dodijelivši im zahvalnice i priznanja za jubilarna davanja krvi. Jedno ime s tog popisa zaslužuje prije svega našu ljudsku pozornost i poštovanje, a to je Davor Dado Bošnjak iz Hrvaca.

Ova gromada od čovjeka, koji teži višem od 150 kg, do današnjeg dana svoju krv darovao je čak 125 puta.

‘Ma, nije bilo fešte ovog puta, ali je meni moj Ante Zorica u ime Hrvatskog crvenog križa i našeg Društva dodijelio ovo priznanje za sva ova darivanja krvi. Drago mi je kad mogu dati krv. Osjećam se veselo, ponosno kada mogu nekome pomoći i to je ljudski. Pozivam i mlade da dođu i daruju krv i tako pomognu onima kojima je ona potrebna za život i zdravlje, a pri tome da se malo i druže zajedno’, kazuje nam Dado.

Prisjetio se Dado i svojih prvih darivanja krvi.

‘To je bilo, čini mi se, 1984. godine i nakon toga sam nastavio. Moji iz Konstruktora, gdje sam radio, potaknuli su me na darivanje krvi. Moglo je biti i više, ali bilo je svakavih problema koji su me usporili, zdravstvenih, ali i bekih drugih, ali ne bih sada o tome. Ja sam sada na ulasku u šezdesetu i imam, ako Bog da, vremena do 65-e da dam barem tri puta godišnje, pa bi moga do 150 davanja na kraju ove svoje karijere darivanja krvi’, ističe Bošnjak.

Bošnjak nam je otkrio i ggje planira završiti svoju ‘karijeru’ darivatelja krvi.

‘Ja san iz Hrvaca i mi ti skoro najbolje organiziramo akcije darivanja krvi. Naravno, najviše sam puta darivao krv ovdje u Sinju, ali planiram da to završno darivanje bude u mojim Hrvacama, tamo u Vrebe gdje se mi  okupljamo’, ističe jedan iz plejade rekordera humanosti, koji je i za ova svoja djela prije nekoliko godina, za svoj humani rad, dobio nagradu Općine Hrvace.

Kako nam je kazao Dado, koji je inače invalid rada, valja nakon darivanja krvi malo se okrijepiti, nadoknaditi izgubljeno.

‘Mora se nakon davanja malo i popit, jedno dvi čaše dobre kapljice. Što se tiče hrane, e tu ne stajem, iako doktori kažu malo kalaj. Ima me, mora se to popuniti, triba biti zdrav i sit za ove akcije’, kazuje na kraju ugodne ćakule, koju smo odradili pod maskama, brkati Davor Bošnjak.

Za potrebe fotografiranja za naslovnicu teksta Dado je masku ipak nakratko skinuo, da Cetinjani vide tko je njihov humanitarni junak, koji je krv darovao 125 puta.