Fra Jozo Župić: Kuletinove ‘Kroz Splitske kale’ u Beču!?

Za vrijeme moga skupljanja podataka o Josipu Kuletinu i pišući o njemu životopis, nametnulo mi se pitanje: kako je Beč došao do Kuletinove koračnice ‘Kroz Splitske kale?’ Zašto nije tiskana u Hrvatskoj kad vidimo da se izvodi u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji. A da se izvodi možete provjeriti na Internetu preko Youtubea.

Tiskajući knjigu ´Josip Kuletin Sinjski alkari i druge skladbe´ morao sam dobiti i posebnu dozvolu iz Beča, od nakladničke kuće Musikverlag Johann Kliment KG, da mogu donijeti tu koračnicu i objaviti je javnosti.

Pred mjesec  dana knjigu sam poslao kao dar toj nakladničkoj kući i zamolio djelatnike te kuće da mi, ako je moguće, odgovore kako su došli do Kuletinovih nota.

Jučer, 29. listopada 2020. dobio sam odgovor koji potpisuje Mag. Peter Hofmayer. On mi piše:

‘Sehr geschätzter Frater Jozo! Vielen Dank für das Belegexemplar über Josip Kuletin. Aufgrund Ihres Anliegens, kann ich Ihnen Folgendes mitteilen: Am 21. Juni 1955 hat uns die Witwe Frau Mira Kuletin aus Karlovac die Verlagsrechte des Spalato Marsches (mit dem Untertitel “Kroz Splitske Kale”) übertragen. Vermittelt hat Kontakt der Kapellmeister Viktor Quinz aus Zagreb, Mesnička ul. 15. Ich hoffe, Ihnen damit helfen zu können, und verbleibe mit freundlichen Grüßen aus Wien.’

‘Vrlo cijenjeni brate Jozo! Velika hvala za dokazni primjerak o Josipu Kuletinu. Na temelju vaše molbe mogu vam saopćiti sljedeće: nakladnička prava za Spalato Marsch (s podnaslovom “Kroz Splitske Kale”) nama je prenijela udovica gospođa Mira Kuletin iz Karlovca. Osobu je kontaktirao i posredovao kapelnik Viktor Quinz iz Zagreba, Mesnička ul. 15.  Nadam se da smo vam pomogli i ostajem s prijateljskim pozdravima iz Beča.’

Potražio sam preko Interneta tko je bio Viktor Quinz. Nisam našao puno podataka, ali sam ipak nešto našao. Rođen je 1899. godine. Umro je 1992. Pokopan je na Mirogoju u Aleji Hermanna Bollea 27. Viktor Boić spominje ga u svojim tekstovima da je u salonskom orkestru svirao rog, a od 1922. godine dirigent je sastava i dobro je poznat kao dirigent Elektre u Zagrebu. Pod njegovim vodstvom orkestar ‘Pavao Markovac’ počeo je svojim radom.

(Viktor Boić, Prilog komornoj glazbi u zagrebačkim domovima, Sv. Cecilija 1977-2, str. 51.)

Također ga spominje u drugom tekstu da je svirao rog prigodom stote obljetnice HKZ 1927.

(Viktor Boić, Kratki pregled djelovanja orkestra Glazbenog društva i Glazbenog zavoda u Zagrebu od 1827. do 1977. Sv. Cecilija 1977-4, str. 111.)