Napustio nas je Jozo Bešlić iz Potravlja – čuvar starih tradicijskih zanata

Svaki dan niču nove vijesti o smrti onih koji su pokleknuli pod koronavirusom. Ovaj virus ne bira ni dob, ni spol i to je surova istina. Odlaze s ovozemnog života znani i oni manje znani.

Napustio nas je, uistinu, čovjek o kojem imamo potrebu napisati nekoliko riječi jer je svojim životom i djelom ostavio puno u nasljedstvo mlađim naraštajima.

U 71. godini preminuo je Jozo Bešlić, nadaleko poznati čuvar starih tradicijskih zanata i običaja. U Potravlju se od pamtivijeka  čuva tradicija njegovanja starih tradicijskih zanata, gotovo svih vrsta – lončara, zidara, krovopokrivača, kovača, drvenara i tkalja.

Ovo selo podno Svilaje od davnine zovu selom s najviše tvornica, ne samo u Zagori, jer u njemu nije bilo obitelji koja se nije bavila nekim zanatom i proizvodnjom. Sada je to sve spalo na nekoliko zanata tek onoliko kako bi se sačuvala tradicija. Jedan od tih baštinika bio je i Jozo Bešlić, nadaleko poznati majstor izrade kosišta, vila, grabalja, držala, sinija, stolaca i kuhinjskog pribora. Bio je stalni sudionik svih etno događanja na cetinskom području i šire te aktivni član KUD-a ‘Cetina’ iz Sinja.

Nije bilo derneka, svetca i petka kada nije obukao svoju staru narodnu nošnju i sa svojom družicom Marom pokazao mnogima što je ljubav prema svojoj kulturi, tradiciji i svemu što je Hrvatsko.

Mnogo je puta spremno stao pred fotoobjektive i kamere mnogih medija, a ponajviše za Feratu.U mnogim Didovinama Hit radija pričao je svoj život i pomalo zaboravljene stare običaje cetinskog kraja. Niti emisije Sinjanja nisu mogle bez njegovih poklona, velike drvene sinije, drvene kašike, stolca i drugog. Jednom prigodom rekao je što ga toliko vuče da sačuva običaje i tradiciju.

‘Želja mi je da se sačuvaju ovi običaji i tradicija. Ovo je hrvatska kulturna baština i neka naši potomci znaju kako su njihovi preci radili i s čime u poljoprivredi, što su koristili u kućama. U ovom našem području od davnina su se obrađivali javor, bukva i hrast, posebno iz Svilaje’, govorio je Jozo, dodajući kako mu je drago što su njegova djeca i unučad na različite načine uključili se u očuvanje narodne baštine.

Želio je pred kraj ovoga mjeseca sa svojom družicom Marom i obitelji proslaviti zlatni pir, obnoviti zavjete za 50 godina zajedništva. Međutim, vražja bolest učinila je svoje. Otišao je šjor Jozo onima u rajske radinosti. Vjerujemo kako će tamo nastaviti sve ono što je započeo podno Svilaje.

Hvala mu na svemu, a posebno što je mnoge i od nas poučio da ne zaboravimo kulturne i tradicijske vrijednosti, da ne zaboravimo živote naših predaka u zemane.
Tiho u krugu najmilijih danas je sahranjen u svom rodnom Potravlju.

Šjor Jozo počivao u miru Božjem.