14. Hrvatsko-slovensko druženje

Poznata je činjenica kako sport najbolje povezuje ljude i širi prijateljstva, a to nam pokazuje hrvatsko-slovenska priča koja traje već 14 godina. Glavna poveznica sportskog i drugog druženja prijatelja iz Slovenije i Cetinske krajine je jedan rođeni Bišćanin. Prije 44 godine profesor Petar Bulat iz Biska nastanio se u Ljubljani. Kao strastveni sportaš, nogometaš amater, u glavnom gradu Slovenije okupio je grupu kolega s kojima redovito posjećuje Hrvatsku i na taj način učvršćuje hrvatsko-slovenske veze.

Tu povezanost ostvario je s prijateljima, nogometnim veteranima iz Krušvara, Splita, Imotskog, Turjaka i drugih mjesta pa se te dvije zanimljive ekipe u posjetima razmjenjuju svake godine. Mijenjaju se i mjesta okupljanja i druženja. Ovoga puta to je bilo u Ormožu, gradu u sjeveroistočnoj Sloveniji na rijeci Dravi u Štajerskoj, na granici sa Hrvatskom. Nakon što su posjetili prirodne, kulturne i druge ljepote i znamenitosti u ovom dijelu Slovenije, odigrali su malonogometnu utakmicu u sportskoj dvorani. Gosti iz Hrvatske koji su nastupili pod imenom ‘Krušvar’ bili su uspješniji od slovenske ekipe ‘Ljubljana’ pobijedivši je 4-2.

Nakon odigranog susreta nastavili su druženje, a tema nije nedostajalo. Oni su po strani ostavili sve probleme koji su na popisu otvorenih pitanja dviju država.

Prepričali su jedni drugima kako im je prošla ova korona-godina, neki od njih su u mirovini te su teme zanimljive. Sportskih priča nikada dosta, a jedna je ipak u razgovorima najavljena: kvalifikacijski susret za SP koji se 7. rujna igra na Poljudu, gdje se sastaju nogometne reprezentacije Hrvatske i Slovenije. Na kraju ovog trodnevnog boravka Cetinjana i njihovih prijatelja u Sloveniji počeli su već dogovori i pripreme za 15. susrete koji će biti u Hrvatskoj, u cetinskom kraju i drugim mjestima Dalmacije.

(Petar Bulat na fotografiji lijevo)

Sve najbolje oslikava izjava Petra Bulata, idejnog začetnika hrvatsko-slovensko prijateljstva, koji je nedavno potpisniku ovih redaka kazao nešto o ovom već dugom prijateljstvu:

‘Otišao sam iz rodnog Biska ima već više od 40 godina. U glavnom gradu Slovenije stvorio obitelj, radio, tu živimo. Međutim, ja jednostavno bez Hrvatske i mog rodnog kraja ne mogu. Obnovljeno je staro ognjište i rodna kuća. To je razlog da nekoliko puta odem do Biska, Krušvara i drugih mjesta gdje su prijatelji i rodbina. Sretan sam što i moja djeca i unučad vole doći u ovaj naš dalmatinski kraj. Svaki trenutak na baluna s prijateljima vrati me na te susrete iz moje mladosti. Vjerujem unatoč tomu što nam se godine penju visoko na životnoj skali kako će se ovi susreti nastaviti i dalje. Kada ne budemo mogli igrati, pomagat ćemo mlađima u organizaciji ovih susreta.’