Fra Jozo Župić: Sjećanje na Šoru

Govorio nama stari profesor: ‘Nemojte odlaziti u grad bez papira i olovke u džepu’. To je značilo, da se uvijek može nešto dogoditi što bi bilo korisno zapisati. I događalo se. I zapisivalo se. A onda je došao i fotografski aparat. Uz pisanje dobro dođe fotografija, jer ona puno govori za sebe. ‘Fotografija je stroga i blistava poezija stvarnosti’, govorio je Ansel Adams.

I tako se ja služim i papirom i aparatom. Skupljam zapisano, pohranjujem fotografirano. Među fotografijama iz Sinja nalazi se i groblje sv. Frane. Kad god ljeti dođem u Sinj, prošećem se do groblja na kojemu počivaju mnogi poznati i nepoznati. S križevima i bez križeva. Za sve se pomolim i preporučim dobrome i milosrdnom Ocu nebeskom. On je onaj koji najbolje zna što je u ljudskom srcu. Što sve čovjek nosi sa sobom u grob i u vječnost.

Među pokojnima nalazi se i grobnica nekadašnjeg omiljenog alajčauša Frane Bareze zvanog Šore. Njegovu bistu morate uočiti ako idući uz kameni zid groblja bacite pogled ulijevo, prema gore. Bio je zapovjednik alkara kopljanika i zamjenik alkarskog vojvode. U Leksikonu Sinjske alke čitamo:

‘Alajčauš zamjenjuje vojvodu u svim poslovima oko pripreme Alke i pomaže mu u izboru alkara. Odgovoran je za održavanje prova, te osobno upravlja trkama za vrijeme prova i na Alki. Odgovoran je za ponašanje alkara i dužan je provjeriti je li svaki alkar ispravno odjeven i opremljen za sudjelovanje u Alki. Za vrijeme prova i Alke alajčauš može alkarima izreći društvenu mjeru opomene te udaljiti pojedinog alkara s prova do konačne vojvodine odluke’.

Prema zapisu u Leksikonu, Šore je tu časnu dužnost obavljao 15 puta. Je li primjenjivao pojedine mjere kroz tih 15 godina, ja to ne znam, ali znam da je bio omiljen, posebice među djecom. A i starijima.

Bio je on i vojvodin ađutant i alkar kopljanik. Orilo se alkarskim trkalištem ‘Šore, Šore, Šore’, kad bi jurnuo njegov konj Biser, crni i ćudljivi araber s kojega će nažalost i pasti za vrijeme priprema pred Alku i od tih ozljeda preminuti. To će biti njegov kraj, ali u sjećanjima ljudi ostat će uspomena na njega kao na legendu, čovika i po, gospodina, najvećeg viteza i ljudinu, slavodobitnika Sinjske alke 1976. i 1981., a momak mu je bio Ivo Filipović.

Šore je rođen u Sinju 1935., a umro je u Beogradu 1984.