Pas ‘Gimli’ ljubimac sinjskih vatrogasaca

Izreka ‘Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude’ u mnogim slučajevima odnosi se na pse. Ta ljubav psa i čovjeka poznata je od davnina. Međutim, kada se ta ljubav i povezanost pretvore u posao, pogotovo u dobrobit za sve ljude, nastaje ona topla, najbolja moguća priča.

Po ovu priču otišli smo nedaleko od redakcije Ferate i Hit radija, na sinjsku Bazanu, gdje su smještene vatrogasne postrojbe. Prije desetak mjeseci punopravni član sinjske vatrogasne zajednice postao je pas tragač Gimli. O svemu pomalo razgovarali smo s vatrogascem DVD-a Sinj Petrom Šušnjarom, vodičem koji obučava ovog psa pasmine Border Collie (Graničarski škotski ovčar). Naš razgovor i fotografiranje Gimlija odvijao se u društvu dežurnih vatrogasaca kojima je bilo iznimno drago što ćemo napisati nekoliko redaka o njihovom ljubimcu.

Petar Šušnjara na početku je objasnio kako je Gimli stigao u Sinj:

‘Nakon onog strašnog potresa koji se dogodio na Banovini, rodila se ideja da i naš DVD Sinj ima jednog psa koji bi nam, ako bude trebalo, bio pri pomoći u našim aktivnostima. Nije bilo druge nego sam zajedno s našim zapovjednikom Stipom Ančićem zaputio se put Zagreba potražiti psa. Bilo je tu razmišljanja hoćemo li dovesti belgijskog ovčara ili psa pasmine Border Collie. Odlučili smo se za ovo zadnje i nismo se prevarili, odlučili smo se za ovog škotskog ovčara. Njemu je sada deset mjeseci i polako prolazi onu obučnu fazu. Inače sama obuka traje 18 mjeseci i nakon toga ide licenciranje.’

Vatrogasac Petar dodaje kako se obuka provodi u Zagrebu i Karlovcu, a prema dosad odrađenom vremenu obuke Gimli će zadovoljiti sve najstrože kriterije za jednog izvrsnog psa tragača.

‘Struka nam kaže da je ovo odličan pas. Vježbamo s njim na posebnim terenima situacije potraga u ruševinama i požarima. Kada smo ovdje u našem prostoru, napravimo i male zamke za njega da nas traži. Možemo se sakriti bilo gdje, ali brzo nas pronađe.’

Petar Šušnjara dodaje jednu neobičnu zanimljivost:

‘U povijesti vatrogastva u Sinju, a to traje već 114 godina, ovo je prvi put da imamo službenog psa za potrebe potraga. Naša je želja da ga što manje trebamo koristiti za te potrebe kada stekne licencu, nego da bude u fazi svakodnevnog treninga i druženja s vatrogascima.’

Ovakav pas tragač u realnim okolnostima mijenja u akcijama 25 vatrogasaca.

Petar s ponosom ističe kako je pas 24 sata pod njegovom paskom, s njim prolazi sve moguće preskoke i nedaće kako u životu, tako i u poslovnom i privatnom okruženju. Na kraju ove lijepe priče dotaknuli smo se i drugih zanimljivosti vezanih za Gimlija, jesu li ga naučili i nekim drugim vještinama. Imajući u vidu kako su sinjski vatrogasci odlični sportaši (nogometaši, ragbijaši), a posebno boćari, kažu naučili su ga da vrati bulina kad netko, recimo Tiho, u izbijanju promaši najmanji dio boćarske igre.

Ova priča o Gimliju dovodi nas do saznanja kako sinjski vatrogasci prate trendove Europske unije koja je propisala da bi vatrogasni timovi morali imati potražne pse koji će pronalaziti ljude u ruševinama, ne samo nakon potresa, nego i zbog urušavanja uslijed loše izgradnje ili eksplozije.