Svjetski dan šećerne bolesti, u Hrvatskoj pola milijuna dijabetičara?

Svake godine 14. studenog obilježava se Svjetski dan šećerne bolesti kako bi se osvijestila važnost ovog javnozdravstvenog problema. Ova je bolest kompleksna i da bi se javno zdravstvo uspješno nosilo s njom potrebne su mjere bolje prevencije, dijagnostike ali i liječenja.

Ove godine se obilježava 100 godina od otkrića inzulina, čija je dostupnost nužna za održavanje života velikog broja oboljelih. Kampanja u razdoblju od 2021. do 2023. godine održava se pod sloganom ‘Omogućiti liječenje inzulinom: Kad, ako ne sad?’

Povodom Svjetskog dana šećerne bolesti, a kako bismo saznali nešto više o ovoj bolesti, naša gošća je dr. med. Ivana Bočina, spec. javnog zdravstva s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Doktorice Bočina, biste li nam uvodno kazali nešto općenito o šećernoj bolesti?

‘Šećerna bolest je kronična metabolička bolest koju karakterizira povišena razina šećera (glukoze) u krvi (krvnoj plazmi), koja tijekom vremena uzrokuje ozbiljna oštećenja srca, krvnih žila, očiju, bubrega i živaca.’

Kada govorimo o šećernoj bolesti, mnogima je prva asocijacija inzulin.

‘Inzulin je hormon koji regulira razinu šećera u krvi. Hiperglikemija je povišena razina šećera u krvi i predstavlja posljedicu dijabetesa koji se ne kontrolira ili ne liječi. Koncentracija glukoze u krvi (GUK) natašte do 5,6 mmol/l smatra se normalnom razinom, u rasponu 5,6-6,9 mmol/l smatra se predijabetesom, dok je sve iznad razine 7,0 mmol/l definitivno dijabetes.’

Dijabetes je bolest koju obično vežemo za odraslu populaciju. Obolijevaju li od šećerne bolesti samo osobe srednje odnosno starije dobi?

‘Postoji nekoliko vrsta dijabetesa, a dvije su najznačajnije. Dijabetes tip 1, poznat kao juvenilni odnosno mladenački dijabetes (ili inzulin-ovisni dijabetes) je kronično stanje u kojem gušterača više nije u stanju proizvoditi inzulin, odnosno dostatne količine inzulina. Dijabetes tip 2, često nazvan dijabetes odraslih, nastaje kad organizam ne može učinkovito iskoristiti inzulin koji proizvodi (tzv. inzulinska rezistencija), te kad ga ne proizvodi u dovoljnim količinama. Čak 90% oboljelih od dijabetesa imaju dijabetes tipa 2.’

Možete li nam reći nešto više o dva glavna tipa dijabetesa?

‘Dijabetes tip 1 karakteriziraju: nepoznat uzrok, nedovoljna proizvodnja inzulina, nemogućnost prevencije i uglavnom iznenadna pojava simptoma. Dijabetes tip 2 karakterizira neučinkovita uporaba inzulina u organizmu, a najčešće nastaje kao rezultat prekomjerne težine i/ili tjelesne neaktivnosti. Bolest se često dijagnosticira nekoliko godina nakon početka – većinom se prvo dijagnosticiraju komplikacije. Javlja se najčešće u odrasloj dobi, međutim u posljednje vrijeme porastom broja pretile djece raste i broj djece oboljele od dijabetesa tipa 2.’

Koje su ostale vrste šećerne bolesti?

‘Postoje još i gestacijski (trudnički) dijabetes, zatim oštećena tolerancija glukoze, te oštećena glikemija natašte. Potonja dva stanja su prijelazna stanja prema nastanku dijabetesa jer predstavljaju povećan rizik za dijabetes tipa 2, koji ipak nije neizbježan. Naime, promjenom životnog stila, dok organizam još uvijek nije iscrpio vlastite mogućnosti proizvodnje inzulina, poremećaj se može popraviti. To znači da osoba može vratiti sve zdravstvene parametre na normalne vrijednosti te ih zadržati, ako ustraje u zdravim prehrambenim i životnim navikama.’

Koji tjelesni pokazatelji bi mogli signalizirati da se radi o dijabetesu?

‘Uobičajeni simptomi dijabetesa su: učestalo mokrenje, žeđ, stalna glad, zatim gubitak težine – ponekad i debljanje, promjene vida, kroničan umor – iscrpljenost. Nadalje, mogu se javiti sporo zarastanje rana, češće upalne bolesti, gljivične infekcije, svrbež kože, kao i utrnulost u rukama odnosno nogama.’

Zašto dolazi do simptoma učestalog mokrenja, žeđi i stalne gladi?

‘Ovi simptomi nastaju jer tijelo pokušava odstraniti višak šećera u krvi pojačanim mokrenjem, što pak izaziva pojačanu žeđ, a posljedično nastaje potreba za pojačanim unosom tekućine. Do pojačane gladi praćene debljanjem ili mršavljenjem (ovisno o jačini inzulinske rezistencije), dolazi zato što glukoza ne može ući u stanicu, jer joj je potreban inzulin. Tako stanica gladuje, a istovremeno se glukoza gomila u krvi.’

dr. med. Ivana Bočina, spec. javnog zdravstva

Kako liječnici ustanove da je pacijent obolio od dijabetesa?

‘U dijagnostici dijabetesa rabe se dijagnostički testovi poput GUK mjerenja (razina glukoze u krvi natašte ili nakon obroka), test tolerancije na glukozu (mjerenje šećera u krvi prije i nakon što se popije otopina glukoze), određivanje udjela glikoliziranog hemoglobina HbA1C (više od 6,5% je alarmantno), određivanje šećera u urinu, mjerenje razine C-peptida nakon 12-satnog gladovanja, itd.’

Dijabetes je velik javnozdravstveni problem u Hrvatskoj ali i u svijetu. Koliko ljudi boluje od šećerne bolesti?

‘Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije za 2021. godinu, u svijetu od dijabetesa boluje više od 537 milijuna osoba u dobi 20-79 godina, a većina ih živi u državama s niskom i srednjom razinom dohotka (81%). U Europi od dijabetesa boluje 59 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina. U Hrvatskoj je registrirano ukupno 310.212 osoba oboljelih od dijabetesa (prema podatcima CroDiab Registra). Procjenjuje se da je kod nas dijagnoza dijabetesa postavljena u 60% oboljelih, što znači da se pravi broj oboljelih kreće oko pola milijuna osoba.’

Velike su to brojke oboljelih. Dijabetes je zasigurno značajno zastupljen i kao uzrok smrti?

‘U svijetu je broj umrlih od dijabetesa zabilježen 2021. iznosio oko 4 milijuna (1 smrt od dijabetesa svakih 5 sekundi), a u Hrvatskoj je bio treći vodeći uzrok smrti u 2019. U troškovima zdravstvene zaštite, za liječenje šećerne bolesti potrošeno je više od 966 milijardi dolara na globalnoj razini. Zbog navedenih razloga, jedan je od ciljeva postići smanjenje broja oboljelih od dijabetesa i pretilosti do 2025. za polovicu.’

Može li od dijabetesa oboljeti svatko ili ipak postoje neki rizični faktori?

‘Rizici nastanka dijabetesa su sljedeći: nasljedna sklonost (genetska predispozicija – roditelj, brat, sestra), prekomjerna težina ili debljina uz nepravilnu prehranu i tjelesnu neaktivnost (za svaki 1 kg viška težine, rizik se povećava 9%), opseg struka veći od 93 cm za muškarce, odnosno 80 cm za žene, visok krvni tlak (hipertenzija), ranije preboljeli srčani ili moždani udar, pušenje, teške mentalne bolesti.’

Koje dodatne komplikacije može uzrokovati dijabetes?

‘Dijabetes povećava rizik nastanka srčanih bolesti i srčanog udara (50% osoba oboljelih od dijabetesa umrijet će od neke kardiovaskularne bolesti); oštećuje živce – neuropatija uz lošiju cirkulaciju često rezultira stvaranjem ulkusa i infekcija (moguća amputacija!); dijabetička retinopatija (oštećenje malih žilica retine oka, 1% sljepoća nastaje zbog dijabetesa); zatajenje bubrega; oboljeli od dijabetesa bez ikakvih drugih bolesti imaju dvaput veći opći rizik umiranja.’

Što mogu učiniti dijabetičari u prevenciji ovih posljedica?

‘Oboljeli od dijabetesa moraju redovito kontrolirati GUK, krvni tlak i masnoće u krvi, njegovati stopala, obavljati neurološke (neuropatija), okulističke (retinopatija) i nefrološke preglede (probir na rane znakove zatajenja bubrega).’

I na kraju, kako medicina pomaže oboljelima od dijabetesa i što svatko za sebe može učiniti da smanji rizik oboljenja od šećerne bolesti?

‘Liječenje dijabetesa je individualno prilagođeno, za oboljele od dijabetesa tip 1 provodi se liječenje inzulinom, a za tip 2 specifičnim lijekovima (peroralni antidijabetici). Primarna prevencija najvažnija je u prevenciji dijabetesa tipa 2. Primarnom prevencijom djelujemo na promjenu stila/načina života. Reguliranjem tjelesne težine na preporučene vrijednosti indeksa tjelesne mase (18.5 – 24.9) smanjuje se rizik nastanka dijabetesa. Promjenom prehrane na prehranu s dosta voća i povrća, plave ribe i maslinovog ulja također se smanjuje rizik. Povećanjem tjelesne aktivnosti na samo 30 minuta u danu snižava se tjelesna težina i krvni tlak, te se postižu povoljni učinci na metabolizam šećera i masti.’