Cetinjani na izvoru svojih korijena

Osmog rujanskog dana narod ravne Cetine pohodi mjesto odakle je, pod vodstvom fra Pavla Vučkovića, mnogi naši preci krenuli 1687. godine na „put bez sna“ prema Cetinskoj krajini i sa sobom ponijeli sliku Majke od Milosti, koja je danas poznata i štovana među Hrvatima diljem svijeta kao Čudotvorna Gospa Sinjska.

Blagdan Male Gospe svečano je proslavljen pred nekoliko tisuća vjernika u Rami. Svetište na Šćitu bilo je prepuno. Od ranih jutarnjih sati pristizale su kolone hodočasnika iz župa središnje Bosne, Tomislavgrada, Livna, Hercegovine i ostalih dijelova BiH, ali i brojni vjernici iz raznih krajeva Hrvatske, posebno iz Cetinske krajine. Teško je govoriti o broju vjernika iz cetinskog kraja koji su što autobusima, što osobnim automobilima, stigli na mjesto odakle je u Sinj stigla Gospina slika, koja je kasnije okrunjena i nazvana Čudotvornom Gospom Sinjskom.

Praćeni pljeskom već pristiglih vjernika, došli su pred vanjski oltar s Gospinom zastavom i hrvatskim barjacima pjevajući himnu Gospe Sinjske. S njima su bili franjevci na čelu sa gvardijanom fra Marinkom Vukmanom. Kao i ostali vjernici, Cetinjani su hodočastili na Šćit moleći se Majci od Milosti za zdravlje, obitelj i Domovinu Hrvatsku. Ispred svetišta na Šćitu stigao je narod s područja gradova Sinja, Trilja, Vrlike, općina Otoka, Hrvaca i Dicma. Svečana sveta misa služena je u samostanskom dvorištu, a predvodio ju je fra Mario Knezović, župnik u Kočerinu.

U svojoj propovijedi posebno je naglasio pitanje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovine u susret najavljenim izborima u ovoj zemlji. U svojim tradicionalnim ramskim narodnim nošnjama misno slavlje svojim pjevanjem uveličao je zbor župe Rama Šćit. U svojoj zahvali župnik župe Uznesenja Marijina (Rama- Šćit) zahvalio je svima koji su organizirali ovu proslavu, svima koji su pohodili Ramu na Blagdan Male Gospe, a na poseban način vjernike iz Cetinske krajine na čelu sa sinjskim gvardijanom fra Marinkom Vukmanom.

Posebno je bilo dojmljivo vidjeti narodno veselje poslije mise, kada stari običaji bivaju još jednom oživljeni i predstavljeni mladim generacijama, ne samo kao kakav folklorni fenomen, već i kao živa obveza da se nastavi s tradicijom. Tu se s ponosom ističe čuveno ‘Ramsko kolo’ u kojemu sudjeluje i staro i mlado, Ramljaci i oni koji nisu iz ovih krajeva. Predivna je to slika bila na Šćitu, nevelikom naselju koje se do 1968. godine izdizalo iznad plodne i pitome kotline kroz koju je protjecala rijeka Rama s pritokama Buk i Krupić. Kada je spomenute godine novoizgrađeno akumulacijsko jezero potopilo velika područja Ramske doline, Šćit je ostao na malom poluotočiću zajedno s franjevačkim samostanom i crkvom. Odjekivala je ramskom dolinom ganga i cetinska rera. Svoj obol ovom velikom danu dali su i članovi Udruge za očuvanje baštine Cetinskog kraja. Došli su Cetinjani moliti na izvor svojih korijena.

Od samog Šćita pa do ceste koja povezuje Prozor i Tomislavgrad, smjestio se veliki broj štandova s bogatom ponudom jela i pića, kao i drugih sadržaja koji prate ovakva događanja. Nakon vjerskog slavlja, nastavljeno je pučko veselje, s pjesmom i zabavom do kasnih večernjih sati. Inače, u prigodi slavlja za Malu Gospu slavi se i Dan Općine Prozor-Rama. Nakon misnog slavlja mnogi su fkod velikog križa željeli imati uspomenu na boravak u Ramskoj dolini ili kod spomenika čuvenoj Divi Grabovčevoj koji se nalazi u samostanskom dvorištu, pa su se tu i fotografirali.

Onaj veliki spomenik djevojci iz Varvara nalazi se na mjestu njene pogibije na planini Vran u mjestu Kedžara. I ovoga puta guslar je mnogima jučer na Šćitu zaguslio i pjevao o hrvatskoj mučenici i djevici:

Nema ljepše djevojke na svitu
što u crkvu ulazi na Šćitu
nit’ je ljepša rođena od mame
od kako je naše dične Rame.