Zagrebački Boogaloo odao počast Branimiru Vugdeliji

Tekst i foto: Ivan Dukić

Dva sinjska benda, Embrio i The Countess početkom lipnja su nastupiliu klubu Boogaloo u Zagrebu, u čast pokojnog sinjskog glazbenika Branimira Vugdelije. Na koncert je autobusom doputovalo i dvadesetak Sinjana, a koncert je dobio i jako dobre recenzije.

U nastavku donosimo tekst koji je objavljen na internetskom portalu Sound Guardian:

‘U srijedu, 7. lipnja se po prvi puta u Zagrebu održao memorijal u čast Branimira Vugdelije, osnivača i pjevača sinjske grupe Embrio, koji je tragično i prerano preminuo u prometnoj nesreći. Naime, u drugoj polovici srpnja 2007. godine Brane je svojim Suzukijem iz neutvrđenih razloga skrenuo s ceste u blizini sinjskog aerodroma. Imao je tada samo 24 godine. Svirao je gitaru i pjevao u sinjskom rock sastavu Embrio, ali i u nekim drugim bendovima, kao što je Phantasmagoria. Ovoga prerano preminulog talentiranog glazbenika, strastvenog bikera i što je najbitnije, velikog čovjeka, mnogi će istaknuti kao jednog od svojih glazbenih uzora jer je Brane svojom energijom i zaraznim entuzijazmom pokretao cijelu glazbenu generaciju te mnogima i osobno pomogao u njihovim glazbenim počecima.

Prošle godine obilježilo se 15 godina od Branine smrti te se održao 10. memorijal na obnovljenom Košarkaškom igralištu ‘Mladen Pavić – Kembo’ u Sinju. Tom je prilikom nastupio Branin Embrio, okupljen posebno za ovu prigodu, uz podršku grupa The Countess (Sinj), Arises (Zadar) te Phantasmagorije iz Zagreba. Ranijih godina, Brani su u počast svirali Vega, Propast, Taurus, Car i Oni te, Electric Chair, Rising Dream, Darkvud, Essence, Atlantida, M. O. R. T., Maršal, Salauk, Hetrem te mnogi drugi.

Ove su godine prema programu trebali nastupiti The Countess, Phantasmagoria i Embrio. Odabir, a i redoslijed nastupa bio je odličan. Kao prvi nastupili su The Countess, gothic metal bend iz Sinja, nekih desetak minuta prije 21 sat. Postava im je klasična, ona metalska, rokerska i uključuje dvije gitare, bas, bubanj i klavijature, a predvodi ih simpatična i karizmatična pjevačica Mare. Kao prvu stvar odsvirali su žestoku „MWC“, temeljito razrađenu pjesmu koja kreće s ugodnim uvodom na basu, a nabijena je snagom, energijom i emocijama. Već kao drugu stvar odsvirali su nevjerojatno dobru i zahtjevnu pjesmu „Malleus Maleficarum“ koju neki uspoređuju s norveškim bendom Ulver. Ukratko, od prvog momenta bilo je više nego očito da je ekipa glazbeno uvježbana, a Mare iskrena, topla i neposredna u kontaktu s publikom.

Priznala je da im je ovo prvi nastup u Zagrebu, te su potom predstavili i pjesme sa svojega novoga albuma „Sacramental“ kojega su, kako je rekla, „izbacili prije misec dana“. Marine visoke dionice na vokalu u zanimljivom su kontrastu sa žestokim soundom benda, a na klavijaturama se čuju zanimljivi prijelazi koji asociraju na spoj klasičnog metala i sympho-rocka. Poseban pozdrav Mare je uputila Sinjanima koji su samo za ovu priliku došli do Zagreba. Nakon pjesme “1715” najavili su „Castle Death“, pjesmu o grofu Draculi, njegovu liku, djelu i doprinosu. Solo dionice na gitari su bez pretjerivanja mjerljive gabaritima nordijskoga metala i prava je sreća da u Hrvatskoj imamo takvih bendova koji bi bez ikakva problema mogli nastupati na pozornicama diljem Europe. Mare se toplo zahvalila organizatorima, Boogaloou i Phantasmagoriji, a potom su krenuli s izvedbom balade „Send the Raven“ u kojoj je još bolje do izražaja došao Marin vokal, popraćen klavijaturama te ne čudi i logično oduševljenje publike. Kao svoju posljednju stvar odsvirali su pjesmu “Marija Magdalena”, cover hita Doris Dragović, pjesmu u kojoj je Countess pronašao nevjerojatnog heavy-metal potencijala. I da, uživo je mnogo žešća nego ona koja se može čuti u njihovoj studijskoj verziji. Sve u svemu, The Countess su nam upriličili sat vremena uvježbane i vrhunske svirke te nastup kojega će mnogi pamtiti.

Mnogi su očekivali i koju pjesmu više, ali nakon njih po rasporedu trebala je nastupiti Phantasmagoria. Kao i kod svih dobro organiziranih koncerata festivalskog tipa, nije trebalo dugo čekati dok se pozornica presložila i ubrzo je krenuo nastavak ove za mnoge nezaboravne večeri. Phantasmagoria, veterani hrvatske dark scene imaju svoju stariju vjernu publiku, ali su zanimljivi i mlađim generacijama. Priznajem, najteže mi je objektivno pisati o grupama koje su na neki način obilježile dio moje mladosti. Jer tko nije slušao Phantasmagoriju, išao u Jabuku i Kulušić onih sada već davnih osamdesetih, taj je najvjerojatnije propustio štošta u životu. Emocije na stranu, Phantasmagoria je odlično složila svoju set listu. Nastup su otvorili pjesmom „Isolated“, a potom nastavili s onom svojom fenomenalnom i uvijek aktualnom pjesmom „Ja gledam svojim očima“ koja se i ovoga puta pokazala odličnom, čak i u izvedbi s ritam mašinom. U pjesmi „Poziv u raj“ čuli smo nevjerojatno dobru bas dionicu, a u onoj „In the Middle of Nowhere“ Miro je opleo i više nego kvalitetan solo na gitari. Sama pjesma kao takva sadrži sve potrebne elemente: stišavanje, glasnoću, progresivu i, ukratko, sukus je post punka od kojega je valjda najvjerojatnije kasnije nastao i onaj grunge. Atmosfera se zahuktala i Tomi je morao skinuti kožnjak, a potom je uslijedila ona brza stvar “Broken Mirror” u kojoj je Miro ponovno došao do izražaja. Sviđa mi se kako svira solo. Onako reklo bi se, dozirano, skromno, ne ističe se pretjerano, a opet je prisutan uvijek kad treba.

Nakon ove stvari upitao nas je Tomi ima li neki Slovenac među nama pa je potom najavio pjesmu “Vran”. Inače, to je pjesma mariborskog benda Shanti Nilaya, grupe Tomijevog nedavno preminulog prijatelja Marka Zorka umjetničkog imena Marcus Obscura s kojima su svirali često. Tako da su tu pjesmu odsvirali i njemu u sjećanje i čast. Nakon toga uslijedila je „Transilvanian Girl“, pjesma koju je Tomi najavio kao pjesmu na kojoj je Brane u Phantasmagoriji svirao bas. “Ne!” žestoka obrada pjesme EKV-a, a nakon toga je Tomi vokalno podigao Davorku, pjevačicu pratećih vokala u prvi plan. Davorka ima lijepi glas i bez problema je mogla otpjevati izuzetno zahtjevnu „Temple Of Love“ grupe Sisters Of Mercy dionicu koju inače pjeva Ofra Haza. Nakon toga frontmen je najavio njihovu najnoviju stvar – „Ode to the End of the World“. Naravno, neizbježno, odsvirali su i “Djevojku od bronza”, pjesmu Mizara koju Phantasmagoria već desetljećima sviraju kao svoju, a najavili je kao kompoziciju koju će uvijek svirati. Sjećam se njihovog prošlogodišnjeg nevjerojatno dobrog zajedničkog nastupa s Mizarom na Ljetu u MSU. Kao zadnju pjesmu odsvirali su „Heroes” te tako odali počast jedinom i neponovljivom Davidu Bowieju. Ukratko, opet čukica vremena jednog izuzetno dobrog nastupa.

Sinjski sastav Embrio, zvijezde večeri, svoj su nastup započeli petnaestak minuta iza 23 sata izvedbom teme Terminator na sintu koja se nadovezala na žestoku „Hollow Happiness“. Ovaj hrvatski gothic metal rock sastav osnovan je 1999. godine i objavio je dva albuma: „To My Belowed“ (2002.) i „Gabriel’s Grief“ (2005.). Trenutno sviraju u peteročlanoj postavi koju čine: Vlade Marinović Tuli (bas-gitara), Dado Samardžić (gitare), Petar Radović (vokal), Nikola Buljan (gitara), Josip Marković (klavijature) i Duje Maleš (bubnjevi). Ne nastupaju često, uglavnom na memorijalima posvećenim osnivaču benda Branimiru Vugdeliji koji se redovito održavaju krajem kolovoza. Pri tome ih, kao što sam već naveo, podržavaju i mnogi bendovi.

Na samom početku nastupa pozdravili su, naravno, ekipu iz Sinja, a tijekom nastupa se toplo zahvalili organizatorima ovoga koncerta – Boogaloou i Phantasmagoriji. Sviraju razne inačice heavy metala u kojima su vješto isprepleli gothic metal, alternativu i rock. Pronađe se ovdje i poneka balada koja se onako pošteno „užesti“ pa ima ovdje i elemenata progresive. „Dawn“ je pjesma nevjerojatnih emocija koje je svojim glasom Brane tako lijepo znao iskazati. Gitarističkim solo u pjesmi „For Elaine“ izazvao je prave ovacije. Publika je napeto pratila odličan set pjesama i disala kao jedan.

„No More Rising“ je toliko dobra pjesma da je nekako teško povjerovati da je Embrio bend s naših prostora, a novi gitaristički solo je ponovno oduševio publiku. U stvari, nepravedno je posebno izdvajati bilo koju od pjesama s njihovog popisa, jer su toliko dobre o čemu su najbolje svjedočile reakcija publike kojoj nikako nije bilo dosta. Bend je bio raspoložen, ojačan Braninom snagom koji se ponovno pokazao kao neiscrpno nadahnuće. Kao zadnju pjesmu odsvirali su pjesmu „Blues prije vječnosti“ koju je napisao suosnivač benda basist Vlade Marinović Tuly. Koncert je trajao do jedan sat iza ponoći, a nakon toga nazočni su još dugo mogli uživati u glazbi po odabiru DJ Tomija do ranih jutarnjih sati.’