Zlatna misa fra Ivana Dotura

U predivnom ambijentu, u dvorištu pored župske crkve sv. Ante u Turjacima, svoju zlatnu misu, odnosno 50 godina svećeništva imao je fra Ivan Dotur.

Uz slavljenika koji je na istom mjestu prije pola stoljeća rekao mladu misu u euharistiji su koncelebrirali župnik fra Filip Milanović Litre, fra Stanko Dotur i fra Bože Ančić. Tijekom misnog slavlja pjevao je župski zbor pod vodstvom Majde Krolo. Uz slavljenikovu obitelj, na misnom slavlju bili su brojni vjernici Turjaka, slavljenikovi gosti i prijatelji iz župa gdje je tijekom pola stoljeća bio na svećeničkoj službi.

Nakon svečanosti kod crkve sv. Ante, slavlje je nastavljeno u zaseku Doturi, gdje je slavljenik fra Ivan priredio blagovanje za svoju obitelj, prijatelje, susjede, goste. Bio je to povod da za Feratu i Hit radio malo razgovaramo sa slavljenikom fra Ivanom Doturom. Emocije su velike i to je ljudski nego da smo na nekom drugom mjestu, naglasio je na početku fra Ivan koji je kao i prije pola stoljeća imao geslo na slavljeničkoj misi ‘Znam komu sam povjerovao’.

‘Ovdje emocije tresu malo jače jer nema puno tih lica koja su me okruživala prije pedeset godina na mladoj misi. Nema majčinih ruku, nema očeva blagoslova, ali eto s pomoću Božjom izduralo se i zahvaljujem Bogu dragome da sam to mogao izdržati’, kazao nam je fra Ivan vraćajući se na čin koji je učinio prije početka svete mise, a to je odlazak na grob pokojnih roditelja gdje se pomolio.

Pa nisam to htio ostaviti poslije misnog slavlja, da gosti koje sam pozvao ne bi dugo čekali, lutali kao ovce bez pastira, nego sam otišao na njihov grob, da ih se sjetim, da im još jednom kažem: Majko i oče, veliko hvala. To su ti trenuci koje čovjek ne smije zaboraviti i tada ima malo više adrenalina i to je točno’ naglasio je fra Ivan, koji je najstarije dijete u obitelji.

Inače, Mara i Anđelko imali su osmero djece, a sada ih je petero na životu. Uz Ivana tu su Ante (Leo), Stipe, Dušan i sestra im Pavica. Uz fra Pilu, župnika najstarije župe cetinskog kraja koji je zahvalio slavljeniku, bilo je lijepo i vrlo poučno poslušati propovijed fra Bože Ančića. U svojoj propovijedi ljudski život i kako on treba biti kako ga živjeti, stavio je u jedan zaključak. Bitno je uklopiti se u Božji plan, jer on je ispravan.

Što se tiče propovijedi i povezanosti obitelji Dotur i Ančić, fra Ivan je posebno naglasio:

‘Mi smo rođaci i tako se zovemo stalno, niti ja njega zovem fra Bože, niti on mene fra Ivane, nego rođo. Jednom sam ga slušao u jednoj homiliji gdje me uistinu oduševio, kratko i jasno i sve rečeno i onda sam rekao, ako ikada doživim pedeset godina svećeništva, on će mi držati propovijed. Naime, na mojoj mladoj misi njegov stric, također fra Bože, sada pokojni, trebao je držati propovijed, ali je bio spriječen, ali evo sada njegov sinovac, moj rođak, održao je propovijed’, istaknuo je fra Ivan.

I dok smo gledali na središnji dio stola, gdje je dominirala fotografija od prije pola stoljeća na kojoj su mladomisnik Ivan i otac Anđelko i mater Mara, fra Ivan naglašava da je to slavlje bilo na guvnu, kod njihovih kuća.

‘Počelo je u Promini, bio sam kapelan pokojnom fra Srećku Vekiću. Potom se vraćam u Sinj i tu sam tri godine bio kapelan za Čitluk, Lučane, sve u župi od Jakina gumna do Cetine. Nakon toga pokojni fra Ignacije Vugdelija pozvao me za kapelana u Stuttgart i tako je počelo mojih 14 godina službe u Njemačkoj.
Nakon toga, početkom Domovinskog rata, tadašnji provincijal fra Pavao Žmire mi je rekao ‘Ivane trebam te u Sinju. Nakon Sinja Crivac, pa Potravlje šest godina, Otok, Brač, Lećevica i evo zadnjih deset godina u Bajagiću i Obrovcu. Sada sam u tzv. mirovini, u samostanu sam u Sinju, pomažem u ispovijedima i tako. Imam malo zdravstvenih problema, godine čine svoje, kazao nam je fra Ivan još jednom naglašavajući kako je zahvalan Bogu i Bogorodici Mariji za 50 godina svećeništva.’