Fra Jozo Župić: Na Badnju večer

Sjedim u svojoj sobi, u potkrovlju velike zgrade. Vani je mrak. Još uokolo zgrade tutnji Zoltan, olujni vjetar koji je ovih dana protutnjio Njemačkom, od sjevera do juga. Bilo je i nesreća, ali sada ne želim o tome pričati, jer se spremam za misu Ponoćku.

Ova me večer podsjeća na dane moga djetinjstva kada smo se s roditeljima okupili oko ognjišta u večernjim satima, molili molitve po nakanama naše matere, s ćaćom obilazili kravu, magare i svinje i slušali molitvu blagoslova nad životinjama koje su onda dobivale obilatu hranu, jer i njima je Božić. Vraćali smo se u toplu kužinu, zagrijanu garbunom i drvima. Uslijedila je molitva nad bakalarom što ge je mater pripremila. Pjevali smo božićne pjesme i čekali kad će zazvoniti zvono sa zvonika crkve Čudotvorne Gospe Sinjske i pomalo se pripremati za misu Ponoćku.

Prije odlaska u crkvu stariji su odlazili do susjedovih vrata i jedni drugima su opraštali ako je bilo što za oprostit. Kad je zvono po treći put zazvonilo krenuli smo u crkvu. Prolazili smo pokraj Kule, a s prozora su nas pozdravljali vojnici, tražeći od nas da im zapjevamo koju božićnu pjesmu. U crkvi smo uživali u pjevanju božićnih pjesama velikoga crkvenog zbora praćena milozvučnim tonovima orgulja. Do oltara sv. Josipa velike, prekrasne jaslice. Redovito ih je pravio legendarni Cejo. I tako su malo pomalo u naše duše ulazili Josip, Marija, mali Isus, pastiri i kraljevi sa devama.

Bila nam je zanimljiva zvijezda koja ih je pratila. I svi su nosili darove malome Isusu. I u ovoj noći slavit ćemo ga sa svom nebeskom vojskom, ne kao policajca koji silom korigira krize na zemlji, nego kao onoga koji je radije postao Dijete radi nas i radi našega spasenja. S nebeskom vojskom i mi zapjevajmo: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!