Goran Ugrin uskoro na novim istraživačkim putovanjima

U današnjoj emisiji ‘100 ljudi, 100 ćudi’ Hit radija gostovao je Goran Ugrin, umirovljeni radijski i televizijski producent, svjetski putnik i istraživač drevnih civilizacija, koji nam je govorio o svom zanimljivom životu.

Rođen 1950. godine, Goran je proveo ugodno djetinjstvo u rodnom gradu:

‘Sretno djetinjstvo, vesela, iskrena obitelj, obični, jednostavni ljudi, roditelji, brat i sestra.’

Umjetnost je njegov alter ego, najvjerojatnije posljedica genetskog koda koji mu je majka pogurala rekavši da u životu sluša samo svoje srce. Toliko je izbjegavao nastavu zbog sudjelovanja u VIS-u Alkari da je pao drugi razred gimnazije. Nakon što je gimnaziju ipak završio, upisao je arheologiju u Zagrebu, iako je otac htio pravo ili ekonomiju. Oduševio je na prijemnom kod profesora Marina Zaninovića, unatoč slabim ocjenama iz gimnazije. Na trećoj godini studija za vrijeme ljetnih praznika u Sinju, kada je RTZ radila izravan prijenos Dječje alke u Borićevcu za 36 zemalja diljem svijeta, Ivo Dalbello, tajnik Alkarskog društva, pozvao ga je jer im je trebao netko tko poznaje povijest Cetinske krajine.

‘Moje poznavanje povijesti je rezultat obiteljskog prijateljstva s barba Stipom Gunjačom i pažljivog slušanja njega u razgovorima s mamom i ocem. Osim toga, roditelji su jako voljeli povijest, otac pogotovo. On je doista jako puno znao o povijesti Cetinske krajine, povijesti migracija naroda, što je možda i odredilo moje interese oko civilizacija. Svakodnevno smo razgovarali, pogotovo navečer prije spavanja sjedili bismo na teraci, ćakulali. Kao klinac jednostavno upijaš ono što ti je drago, što imaš osjećaj da ti je dobro.’

Ta Dječja alka mu je otvorila put prema televiziji gdje je postao producent, a studij nikad nije završio. Počeo je od malih projekata, preko redakcije narodne glazbe i običaja do OI u Sarajevu 1984., Univerzijade Zagreb 1987, posjeta pape Ivana Pavla II. 1994., produkcije Aide u Pekingu 2003…

‘Televizija do 1990. je radila puno u sferi kulturnog programa, nacionalne baštine, imala je redakciju narodne glazbe koja je na tadašnjoj Radioteleviziji Zagreb bila bastion hrvatske tradicije, ostavštine, narodne glazbe i običaja. Mi smo radili 56 emisija godišnje iz tradicionalne baštine, danas se to ne radi.’

Godina 1991. bila je jako tragična za našega gosta, u prometnoj nesreći je teško nastradao i izgubio velikog prijatelja Antu Nolu:

‘Vraćali smo se s pregleda terena za seriju Ptice nebeske koju smo trebali raditi u Sinju. Ja sam trebao biti producent. Ubio sam se doslovno s 13 lomova… Na sreću Božju imao sam vrhunskog doktora, prof. dr. Izidora Komanova, sjajna osoba. Na kraju je normalna stvar da sam završio na umjetnom kuku i rekonstrukciji zdjelice. Više imam željeza u sebi nego Fićo. Kako funkcioniram kad je riječ o zdravlju? Jednostavno, pitanje vam je volje. Ako hoćete, možete.’

U mirovinu je otišao 2014.

‘Vratio sam se doma nakon 50 godina. ovdje su vam drugi otkucaji srca, drugi tijek vremena. Za pet minuta ste na Kamešnici, za 15 minuta ste na Dinari. Na 2 metra vam je more. Ritam života je totalno drugačiji nego onaj koji sam ja imao u svom profesionalnom radu 45 godina.’

Uslijedila je rubrika Petarda, pet brzih pitanja i pet brzih odgovora:

1 Puccini ili Verdi? – Verdi (tema maturalnog rada); 2 Istraživanje dalekih krajeva ili istraživanje rodnog kraja? – Odlučio se za daleke krajeve jer kaže da Cetinsku krajinu nosi u genetici kao rodni kraj:

‘Cetinsku krajinu jednostavno osjećaš. Osim toga, djetinjstvo, srednja škola i dobar dio života su prošli čitajući o Cetinskoj krajini. Ja još i danas istražujem i lunjam kao ptica nebeska po vrhovima i šumama, skupljam gljive, to vam je isto Cetinska krajina. Istraživanje dalekih krajeva je nešto sasvim drugo, to je bio veliki izazov, zapanjujuća saznanja istraživanja civilizacija. Ja se bavim civilizacijama na zemaljskoj kugli, a težište mi je na Meksiku, Yucatanu, Gvatemali, Peruu, Sjevernoj i Južnoj Americi.’

3 Radio ili televizija? – Radio. Neispunjena mu je želja biti radijski voditelj u noćnom programu; 4 Gvatemala ili Mongolija? – Gvatemala; 4 Alka ili Velika Gospa – Oboje.

Godine 2019. Ugrin je imenovan savjetnikom tadašnje gradonačelnice Križanac za kulturu, a o svojim iskustvima iz tog razdoblja je između ostaloga kazao:

‘Onoga trenutka kada kultura krene u politiku, okrenete se i odete. To se meni dogodilo. Ja sam negdje nakon tri mjeseca raskinuo ugovor i zahvalio se. Nisam želio trošiti novac Grada, a bez ikakve koristi. Želio sam da za vrijeme Alke i Velike Gospe, kad dolazi svit u Sinj, pokažemo Sinj svitu. Da pokažemo sinjsko slikarstvo, dramu, glazbu, da pokažemo što imamo, a ne zvati strane sadržaje ako imamo to u Sinju. Mogli smo, imali smo sjajne dogovore s likovnim akademijama, UNESCO-om, s Dramskom akademijom iz Zagreba…’

Sa 74 godine Goran Ugrin je itekako aktivan. Treće putovanje u Gvatemalu, ranije predviđeno za veljaču ove godine, morao je odgoditi zbog loma koljena.

‘Prolongirao sam za jesen, putovat ću na jedan od najbitnijih lokaliteta svjetske civilizacije El Mirador, duboko u prašumi, gdje je jedino prijevozno sredstvo helikopter. Tamo je nedavno otkrivena najveća piramida u svijetu, visoka 250 m. Krajem svibnja idem u Bretagnu, na jedan iznimno važan lokalitet kulture megalita.’

Tijekom emisije uz Portret gosta koji je pripremio kolega Ante Botić, emitiran je i prilog u kojemu je o našemu gostu govorio njegov prijatelj, pilot Goran Kovačević.

Emisiju ‘100 ljudi, 100 ćudi’ u kojoj je gostovao Goran Ugrin u cijelosti poslušajte OVDJE.