Ivica Perković: ‘Brecaj’

Foto: Hrvatska katolička mladež

Ove godine obilježava se 80. obljetnica krvavog pokolja u potkamešničkim selima 28. i 29.ožujka 1944. Tih dana pripadnici 7. SS divizije Prinz Eugen pobili više od 500 nedužne djece, staraca, civila u Otoku, Gali, Rudi i ostalim potkamešničkim mjestima. U spomen na nevine žrtve, Ivica Perković dr.med.vet. posvetio je pjesmu ‘Brecaj’. Preživjeli u tom strašnom pokolju u svojim sjećanjima kazivali bi kako su im rekli da će ih streljati.

‘Kad je on to reka,onaj se krsti, onaj moli ispovid, onaj diloskrušenje, oni vapi Boga, ono Gospu, oni Isusa Krista. Gospe spasi dušu’!

BRECAJ

Bila je jaka zima i vjetar im je kočio tijelo
Tu pored njih stajale su te ubojice
Onda padoše ti ljudi kao Isus ničice
Ubiše ih smijući im se u lice

Sa crkvenog zvonika
širio se zvonjave val
i sve ih k sebi pozivao
smrtni im je to bio brecaj

Nategnuti konopci u čvrstoj
su zvonarevoj ruci
s punom snagom
i težinom svoga tijela
pokreće on dva zvona vela.

Zvonjava dolinom odzvanja
Ubijeni odlaze bez zadnjeg pomazanja
Ali Bog ih k sebi prima
U raju će im biti svjetlo a ne tmina

Ubila ih tuđa ruka
Prevarili ih zli ljudi
O Bože pa to su bili samo djeca, žene i odrasli ljudi
O Bože što im neprijatelji tako presudi

Od rođenja pa do smrti
životni se kotač vrti
brecaji su zadnji zov
i na onaj svijet plov

I sve dok ima smrti brecaji će se čuti,
a poslije ide vječna tišina i pokoj vječni njima

Bila je jaka zima i vjetar im je kočio lice
Tu pored njih stajale su te ubojice
Onda padoše ti ljudi kao Isus ničice
Ubiše ih smijući im se u lice

Potkamešje obuzela smrt i crnina
Crveni partizani sakrili se duboko u šumi
Preživjeli narod u molitvi i tuzi
Kupi nepokretna mrtva tijela

Krv se suši i čini blatnu koru
Puno ih je svako seosko groblje
Svaka kuća srušena i zapaljena
Vatra, rika, jecaj, plač i grobna tišina
Amen.